Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U utorak oko jedan stigli smo pred vinariju obitelji Kozlović. Bio je prekrasan sunčan dan, s puno zdrave svježine u zraku. Poslije petnaestak minuta šetnje i fotografiranja vanjskih prostora najspektakularnije hrvatske vinarije, zatvorili smo se u kušaonicu, gdje smo s Frankom Kozlovićem probali vertikalu svih linija njegove malvazije.
Prvo smo kušali tri bazična vina, iz 2020, 2019. i 2018. godine. Najsnažniji dojam ostavila je 2018. premda je već poprimila zlatnu boju starijeg vina. No, 2018. je zaokružena, veoma bogata, i još uvijek dovoljno svježa, pa se počela polako pretvarati u veće, ozbiljnije vino.
Zatim smo kušali sve Kozlovićeve Selekcije dosad: podsjećamo da je berba 2017. osvojila platinastu medalju na Decanterovim Svjetskim nagradama. Sve su Selekcije, osim 2016. koja je otišla na suho voće i lagano oksidirala, bile u upravo izvrsnom stanju, a 2017. i 2018. spadaju među najbolje malvazije koje smo probali ove godine.
Poslije Selekcija, kušali smo nekoliko raznih berbi i verzija Santa Lucie. Macerirana Santa Lucia Po Mojen najimpresivnije je vino koje je Franko Kozlović dosad napravio.
Zanimljivo je da je prije upuštanja u vinifikaciju osam mjeseci macerirane malvazije, Kozlović posjetio Damjana Podveršića, Gravnerova učenika i jednog od najvažnijih prirodnih vinara sa slovensko-talijanske granice u Brdima. Kozloviću su se svidjele elegancija i svježina Podveršičevih oranža.
Santa Lucia Po mojen duboko je, vibrantno, vrlo sortno vino s neobično visokim kiselinama, zrelim tanininima i puno elegancije. Radi se o malom remek djelu, koje ukazuje na smjer razvoja ultrapremium vina Kozlovićeve vinarije.
No, i konvencionalne Santa Lucia iz 2015. i 2016. bile su veoma dobre, dok su mlada vina, koja tek trebaju postati Selekcija i Santa Lucia, pokazala zašto se 2021. smatra jednom od najboljih berbi u novijoj povijesti istarskog vinogradarstva.
Franko Kozlović prije nekoliko je godina odlučio unaprijeđivati malvaziju u vinogradima. Grožđe je sve zdravije, koncentriranije, bogatije i izražajnije, što utječe na sve tri linije njegovih vina; baznu Malvaizju, Selekciju i Santa Luciju, koja je postala brend za sebe, jer se proizvodi u ukupno pet bijelih i crnih varijanti.
Prilično smo uvjereni da je Kozlović pred strateškim iskorakom, koji bi mogao promijeniti istarsku vinsku industriju: imamo osjećaj da je pitanje vremena kad će Kozlović prijeći na neki od režima prirodnog vinogradarstva i vinarstva, neovisno o tome hoće li tražiti certifikate.
A kad Kozlović poduzme taj korak, veći dio istarske vinske scene će ga slijediti, što je iznimno važno jer istarskoj vinskoj industriji već godinama nedostaje jasna vizija daljnjeg razvoja.
U Kozlovićevoj smo vinariji probali još jedno novo vino iz edicije Santa Lucia. Riječ je o teranu iz 2018. godine, koji još nije zaokružen i neće tako brzo doći na tržište, ali koji posjeduje potencijal da postane vino svjetske vrijednosti.
U ponedjeljak smo proveli nekoliko sati u podrumu Franca Cattunara u Novoj Vasi, dvadesetak minuta vožnje udaljenom od vinarije Kozlović. Kod Cattunara smo probali dvadesetak uzoraka iz tankova, iz ovogodišnje berbe. Malvazije fermentirane s autohtonim kvascima daleko su bolje od malvazija fermentiranih s industrijskim kvascima, što je za očekivati.
Malvazije s četiri razne zemlje u Cattunarovim vinogradima, sive, bijele, crne i crvene, već se u sadašnjoj fazi značajno razlikuju: crna je naglašeno ekspresivna i bogata.
No, buduća Colllina, ili Nono (Colllina i Nono dvije su najprestižnije Cattunarove etikete koje dobivaju najviša međunarodna priznanja) macerirana dva mjeseca, zaista je neusporedivo fascinantna . Jednom, za nekoliko godina, to će vino postati benchmark za velike, svjetski vrijedne istarske malvazije.
Probali smo i niz vina iz drva, uključujući teran Kappi iz 2018. koji je monumentalan, ali mu treba još tri ili četiri godine da se zaokruži. Posebno zanimljvii bili su teran i caberent sauvignon iz 2019. godine, napravljeni od grožđa zahvaćenog botritisom. Moramo priznati da baš nikad nismo kušali botritični teran. Premda se nalazi izvan svih kriterija proizvodnje terana, ovo vino, koje kombinira visoke kiseline i tamnu voćnost terana s tipičnim aromama botritisa, blizu je briljantnom.
Naposljetku, prije ručka u Morganu kušali smo potpuni raritet: radi se o Muškatu ruži iz davne 1992. godine, koja je u perfektnom stanju i sada asocira na vrhunski Pedro Ximenez. Nažalost, Cattunaru je ostalo još točno 48 boca ovog genijalnog vina.
Posjet klasičnim vinarijama zapadne Istre napunio nas je određenom dozom optimizma. Istra, ali cijela Istra, ne samo zapadna Istra i Motovun, može postati jednako uzbudljiva kao Goriška brda s obje strane granice.
Sve što je potrebno da bi se to postiglo jesu maksimalna, bespoštedna ambicija, što više znanja u vinogradima, poštovanje prirode i beskompromisnost u namjeri da se proizvede najbolje moguće vino lokalnog karaktera.
Istra nije regija za tehnički besprijekorna, enološka vina s puno dodataka. Istra je regija za terroirska i ekspresivna vina, za koja se podrazumijeva da su tehnički dobra.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
