Termin “gradski” restorani ovdje koristimo kao izraz za one zagrebačke restorane koji nisu precizno žanrovski definirani, ili za one restorane u čijem je žanru konkurencija premala, da bi dobili samostalnu listu.
Slično je načelo prije dvadesetak godina koristio londonski Tine Out, u svom godišnjem izdanju Eat Out, kad je restorane nejasnih i širokih stilskih odrednica svrstavao pod egide “modern British” i ” modern European.” “Gradski” restorani, kojima završavamo valorizacijski pregled zagrebačke restoranske industrije prije epidemije, uglavnom spadaju među najuspješnije lokale u glavnom gradu.
Carpacciova terasa je, dakle, bila puna dan prije donošenja odluke o zatvaranju restorana, kad su skoro svi drugi restorani u Zagrebu već zjapili prazni. Carpaccio je skoro stalno pun od otvaranja u prosincu 2010. godine, za što je najzaslužniji njegov vlasnik Vlado Lisak, jedan od rijetkih Hrvata koji zaista znaju voditi restorane. Carpaccio je talijanski restoran s četiri ili pet raznih carpaccia, klasičnim pastama, predjelima i rižotima, ali i s nizom sezonskih, lokalnih i netalijanskih jela. Carpaccio je cijelo desetljeće jedno od najvažnijih gradskih javnih okupljališta.
Agava tehnički perfektnog chefa Belizara Miloša jedinstveni je spoj turističkog bistroa i fine dininga. Unatrag barem pet godina u Agavi nismo pojeli ništa loše, a poneka jela, poput foie gras, raznih rižota ili virtuozno pripremljenih filea divlje bijele ribe spadaju u antologiju moderne zagrebačke gastronomije. Za Agavin je uspjeh iznimno zaslužan i dugogodišnji Milošev partner, ugledni sommelier Darko Lugarić, koji je početkom 2020. napustio restoran.
Balon je unatrag dvije godine ponovo postao gastronomski relevantan restoran, s dobrom ribom, odličnim mesom i tehnički preciznim kuhanjem. Epidemija ga je prekinula u usponu.
Ponistra se sredinom desetljeća afirmirala kao najbolja zagrebačka riblja gostionica. U Ponistri smo pojeli dosta vrhunske i jednostavno, čak i prvorazredno pripremljene ribe. Zagrebu bi trebalo desetak takvih restorana.
Zelendvor je uz Vinodol i Carpaccio vjerojatno najuspješniji zagrebački restoran. Jedan od svega nekoliko, ispred kojih gosti katkad stoje u redu da bi dobili stol. Zelendvor uvijek drži nešto svježih školjki, dosta svježe bijele ribe i jako puno solidnog mesa. Hrana je ok, a cijene sasvim korektne.
Il Secondo, nažalost, jako varira u kvaliteti kuhanja. Hrana je katkad jako dobra, a katkad prilično amaterska . Il Secondo je odlično koncipirana, Italijom nadahnuta, velika restoranska operacija, s čestim i sezonskim promjenama menija, kojoj nedostaju dvije tri kapi čistog znanja. Ipak, radi se o uvjerljivo najboljem restoranu u Novom Zagrebu.
Fino i vino ugodni je sommelierski restoran smješten u podrumu nekad čuvenog Perčinova Lopuda.
Fino i vino ima sjajan izbor hrvatskih vina i peče vrlo dobre velike komade mesa. Janjeća pljeskavica je izvrsna.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.