Nacionalna je kuhinja u hrvatskom restoranskom životu težak i kompliciran pojam. Ona, naime, uglavnom ne postoji. Uvjerljivo najbolji restorani nacionalne kuhinje u Hrvatskoj pripadaju žanru fine dininga, i to vrlo modernog fine dininga, poput zagrebačkog Nava i šibenskog Pelegrinija.
U Zagrebu smo, nažalost, imali relativno malo restorana koji se bave nacionalnom kuhinjom u širem ili užem, regionalnom smislu tog termina, a da zaista tehnički znaju kuhati i da koriste barem djelomično dobre sastojke.U našem pregledu stanja na zagrebačkoj restoranskoj sceni do početka epidemije (jer će se poslije epidemije sve promijeniti), uspjeli smo nabrojati samo šest nacionalnih restorana vrijednih ozbiljnije pozornosti.
Tač Tihomira i Vesne Miletić u zadnjih je nekoliko godina prerastao u jedan od najboljih hrvatskih tradicijskih restorana. Tač više ne priprema curryje i confite, što je ionako bilo potpuno nepotrebno, nego se orijentirao na sezonsko povrće, svježu ribu i meso autohtonih pasmina, poput buše i boškarina. Kuhanje je uglavnom vrlo dobro, a vinska lista, bazirana na ozbiljnim prirodnim vinima, jedna je od zanimljivijih u Zagrebu. Tač ima i možda najoriginalniji dostavni jelovnik koji, primjerice, uključuje sipe s bobom i japrake punjene boškarinom.
Vinodol je prije epidemije bio golemi pogon s osamdesetak zaposlenih i više stotina ručkova i večera na dan. Chef konzultant Zdravko Tomšić Vinodolovu je tradicijsku kuhinju uzdigao na tehnički skoro perfektnu razinu (s obzirom na broj skuhanih obroka), dok su neka moderna jela poput hobotnice s jagodama i pestom od bosiljka, ozbiljno redefinirala imidž ovog naizgled konvencionalnog, starinskog restorana. Vinodol je unatrag četiri ili pet godina značajno utjecao na stvaranje novog hrvatskog comfort fooda, u čemu je jedna od tajni njegova golemog uspjeha .
Ovaj ultrapopularni samoborski restoran može se pohvaliti izvrsnim mesom, solidnim do dobrim kuhanjem, sezonskim pristupom, gargantuovskim porcijama te neobično dobrom vinskom listom
Da nije bilo korone, Ficlek bi vjerojatno postao instantna senzacija. Radi se o naizgled konvencionalnom, ali zapravo jako modernom, da na kažemo hipsterskom pristupu tradicijskoj zagrebačkoj kuhinji, s puno autentičnih lokalnih proizvoda, s vrlo kompetentnim kuhanjem, i s tek ponešto vidljivijih pogrešaka. Ficlek je svojim fenomenalnim dizajnom i ugođajem rekonstruirao pozitivno značenje riječi gostiona, dok su jela poput zagrebačkog šnicla i tafelspitza uglavnom pjevala. Nadamo se da će Borna Janeš imati dovoljno snage da ponovo otvori Ficlek.
Gabrek spada u restorane koje nekritički volimo, i koje nikad nismo izostavili ni s jedne naše liste najboljih. Danas, s odmakom od par mjeseci otkako smo ondje zadnji put jeli, čini nam se ipak da bi na meni mogli uvesti nešto novih jela. Ne modernih, nego samo novih, počevši, recimo, s biftekom….Gabrek u svakom slučaju spada među najbolje vrijednosti za novac u Zagrebu, ne samo u žanru tradicijske kuhinje, bez obzira na to naručite li pastrvu, teleće pečenje ili goveđu juhu, koja na stol stiže u velikim zdjelama, a ne u tanjurima.
Najstariji zagrebački restoran doživljava, prirodno, puno uspona i padova, a tehnička razina kuhanja nije uvijek dobra. Međutim, Okrugljak peče najslasniju mliječnu janjetinu u Zagrebu, druga velika pečenja također su fina, kao i zimska roba poput sarme. Vinska karta uvjerljivo je najbolja i najopsežnija među svim restoranima na ovoj listi.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.