Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Sumirajući glavnu turističku sezonu, moramo nažalost konstatirati da dio turističkih destinacija i gradova na obali nije ni pokušao iskoristiti prethodnih pet godina ekspanzije hrvatskog turizma, nego se i dalje ponašaju kao da je hrvatska trećerazredna turistička zemlja s naivnim gostima kojima se može bilo što prodati po bilo kakvoj cijeni. A neki se gradovi na moru ponašaju kao da Hrvatska uopće nije turistička zemlja. Za ovu smo listu izabrali pet drastičnih primjera.
Umag bi trebao biti jedna od jačih istarskih destinacija. U stvarnosti, Umag nema ni jedan pristojan hotel, turističko naselje Katoro nije se bitno unaprijedilo otkako smo ondje prvi put bili u lipnju predratne 1990. dok se restoranska scena svodi na niz turističkih gostionica uz šetnicu kraj mora, koje su kao osobitu atrakciju otkrile hlapove iz supermarketa. Lijepi teniski stadion jedina je stvarna umaška atrakcija, no i on uglavnom zjapi prazan i vjerojatno nostalgično kontemplira o boljim danima umaškog ATP turnira.
Bol je nevjerojatan primjer nebrige, pa i upropaštavanja jednog od najljepših mjesta na Jadranu. Bolska glavna plaža, zaista jedinstveni, svjetski čuveni Zlatni rat, pretvorio se u sajam friteza, loših sendviča i dosadnih kafića. Plaža svjetske vrijednosti poput Zlatnog rata morala bi imati čvrsta i stroga pravila o uređenju svih objekata koji se na njoj podižu. Hoteli su jednako socijalistički, zapravo predturistički kao u Umagu, ozbiljnih restorana uopće nema, tako da je Stinina vinarija i kušaonica uvjerljivo najveća bolska turistička atrakcija.
Rijeka je apsolutni jadranski fenomen. Ovaj arhitektonski i urbanistički senzacionalan grad, činjenicu da je na moru nikad nije povezao s činjenicom da se na moru dešava turizam, pa makar i tranzitni. Osim Bonavije, koja je već dugo u lošoj formi, Rijeka doslovno nema ni jedan hotel koji se može smatrati bilo čim osim prenoćištem. Riječki autobusni kolodvor, smješten u samom centru grada, izgleda kao autobusne stanice uz južne Srbije ili zapadne Makedonije 1989. godine, dok restorana, s iznimkom nekoliko dražesnih krčmi i bistroa, te jedne poznate i dobre pizzerije, također nema. Veliki grad na moru ne posjeduje, dakle, ni minimalnu turističko-putničku infrastrukturu. E sada, da je Rijeka odlučila ostati industrijski centar na obali, ovakvo bi se stanje možda moglo razumjeti. Ali kako vidimo na vijestima, u Rijeci uskoro neće biti ni industrije.
Pula je blaži slučaj Rijeke. Riječ je također o gradu bez gradskih hotela, bez važnih novih restorana i barova (ono što vrijedi smješteno he na rubovima Pule) i s tek nekoliko zanimljivih kafića u strogoj turističkoj zoni. Zbog Arene i Foruma Pula bi mogla biti prvorazredna , visoko komercijalna turistička destinacija. Nažalost, nije ni blizu tome.
Poreč i ove godine bilježi jako dobre turističke rezultate, pa ga po tom kriteriju ne bi trebalo stavljati na lošu listu. No, Poreč je najkarakterističniji hrvatski primjer beskarakternog industrijskog turizma. Poreč je masovna turistička destinacija bez ijednog velikog dobrog hotela, sa svega nekoliko prihvatljivih restorana i bez prihvatljivih klubova i barova. Zašto, dakle, financijski jaki ugostitelji koji otvaraju barove i klubove po cijelom Jadranu zaobilaze uvijek puni Poreč? Zato što porečki gosti imaju manju kupovnu moć i manje zahtjeve. Zato u Poreču, dok se ne promijene strategije velikih hotelskih kuća, ne može biti ni Michelina ni bilo kakvog večernjeg i noćnog života, ni bilo čega zanimljivijeg od izležavanja uz velike generičke hotelske bazene.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
