Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Sredinom siječnja, u razmaku od tri dana probali smo starija godišta dva poznata hrvatska crna vina – Lagunin Castello iz 2007. i Bakovićev Plavac Murvica iz 2002. Castello je za kasnije berbe dobio bezbroj povoljnih kritika i jedan šampionski trofej na Decanterovu Svjetskom prvenstvu. Plavac Murvica spada, pak, među kultna dalmatinska vina s prilično vjernim sljedbeništvom.
I među hrvatskom vinskom publikom, i među dobrim brojem profesionalaca, vlada uvjerenje da naša suha vina ne mogu uspješno dozrijevati. Frano Miloš počeo je razbijati tu predrasudu Stagnumom iz 2003. puštenim na tržište desetak godina poslije berbe.
Pojedine butelje Vedrana Kiridžije, bilo da je riječ o Dingaču ili Plavcu, također izvrsno podnose odležavanje, dok je među bijelim vinima Ivica Matošević sa svojim desetljeće i pol starim malvazijama potaknuo raspravu o stvarnim mogućnostima kvalitativnih promjena malavasie istriane.
Castello iz 2007. godine definitivno govori u prilog mogućnosti odležavanja domaćih vina, ali i o problemima koji mogu nastati tijekom dozrijevanja. Kušali smo, naime, dvije butelje Castella iz istog sanduka, koje se bile pohranjene u posve jednakim uvjetima. Prva je buteljka bila na samrti. Ona je, fino i karakteristično za starija vina, mirisala po tartufima i vlažnom palom šumskom lišću, ali je izgubila svježinu i voće.
Drugi Castello iz 2007. bio je svjež i vibrantan kao da se radi o preklanjskoj berbi. Na nosu su se miješale primarne i tercijarne arome, dok je okus bio prepun slatkog crvenog i crnog voća. Bilo je to vino na vrhuncu snage, koje bi se sada trebalo prodavati u restoranima i boljim trgovinama (kada bi ga bilo u dostatnim količinama).
Razliku između dvije buteljke valja pripisati čepu. U ono je vrijeme Laguna koristila kratke i nekvalitetne čepove, koji su omogućavali oksidaciju. Dobra boca Castella iz 2007. godine pokazuje, prvo, da je istarski potencijal za proizvodnju vrhunskih crnih vina zaista jako velik, te da je sam brand Castello možda najpodcjenjenije naše crno vino. Za sedamdesetak kuna možete dobiti vino ozbiljne međunarodne klase i dugog života.
Plavac Murvica također nas je ugodno iznenadio. Nikad nismo bili obožavatelji Bakovićevih vina, jer njima kronično nedostaje srednje nepce. Na sredini jezika gotovo se redovito stvara ona neugodna praznina, koja često dijeli solidna od vrhunskih vina. Ne računajući tu pogrešku koja se javlja i kod berbe 2002, Bakovićev je plavac izvrsno podnio godine. I on je još prepun voća, mekan, neobično elegantan i zaista užitan.
Crvenkastosmeđa boja na rubu čaše jedina ukazuje kako je riječ o petnaestak godina starom vinu. Bilo bi korisno kad bi se na jednoj od brojnih hrvatskih vinskih manifestacija, kao istaknut i obavezan dio programa uvelo kušanje starijih vina po regijama i po sortama. Krajnje je vrijeme da hrvatsko vinsko tržište počne vrednovati i berbe, a ne samo brandove, kao što je krajnje vrijeme da se upoznamo sa stvarnim mogućnostima dozrijevanja naših vrhunskih vina.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
