Jutarnji list ovih je dana objavio članak o problemima u proizvodnji hrvatskih bureka. Dubravica, jedini hrvatski craft lanac pekarnica, ne može ispeći dovoljno bureka jer ne može zaposliti dovoljno buregdžija premda nove zaposlenike plaća oko 1500 eura. Dubravica bureke priprema ručno.
Mlinar, lanac u vlasništvu internacionalnog investicijskog fonda, nema tu vrstu problema. Mlinar, naravno, skoro sve svoje proizvode proizvodi strojno pa mu manjak kvalificirane radne snage ne stvara osobite poteškoće.
No, ovdje nije riječ o radnoj snazi nego o nevjerojatnim brojkama. Mlinar je kolegici iz Jutarnjeg lista hladno rekao da proizvodi oko 48 milijuna bureka godišnje. Ti se milijuni prodaju širom svijeta, pa čak i u Južnoj Koreji. Naravno da je riječ o smrznutim burecima koji nemaju nikakvu gastronomsku vrijednost.
Naravno da se Mlinarovi bureci ni iz najveće daljine ne mogu uspoređivati s burecima iz zapadnomakedonskih i kosovskih buregdžinica koje su prije tridesetak i više godina vladale Zagrebom, a još manje sa zanatskom buregdžinicom Tamam blizu Kvaternikova trga.
Ali uistinu je fascinantno, barem financijski, da jedna hrvatska tvrtka proizvodi čak 48 milijuna bureka godišnje, koji se prodaju po cijelom svijetu. Hrvatska pekarska industrija, uglavnom u stranom vlasništvu, nije gastronomski impresivna. Ali 48 milijuna bureka godišnje pokazuje da ona spada među najuspješnije hrvatske industrijske sektore unatrag barem deset godina.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.