Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Minibar je teško hotelsko pitanje. Kad su se prvi put pojavili u Hiltonima 1974. godine, minibarovi su hotelima počeli donositi golem novac. Gosti su bili oduševljeni samom činjenicom da u sobi mogu otvoriti bočicu whiskyja, pivo ili vino i grickati bademe ili čips a da ne moraju zvati room service. U narednih je dvadesetak godina industrija minibarova eksplodirala.
Ultimativni luksuzni hoteli poput pariškog Ritza, u minibarove su redovito stavljali čak i vintage šampanjce, dok su šampanjci bez oznake berbe postali obvezni dio minibarskog asortimana svakog hotela s pet zvjezdica koji je držao do sebe. Jedan od najraskošnijih minibarova ikad vidjeli smo 1994. godine u čuvenom hotelu Metropole u Brightonu.
Metropole nije imao klasični minibar, nego maxibar s desetak velikih boca vrhunskih destilata i fortificiranih vina, poput klasičnih malt whiskya, XO konjaka i vrlo starih tawny porta i oloroso sherryja. S druge strane, industrijski hoteli s četiri ili pet zvjezdica poput njujorškog Marriott Marquisea, svoje su minibarove pretvorili u velike automate za prodaju hrane i pića.
Sobe u Marriott Marquisu početkom 2000-tih su u hladnjacima držale bar desetak slatkih i još toliko slanih snackova, nekoliko bijelih vina i pjenušaca, sedam ili osam destilata, puno lošeg piva i hrpe bezalkoholnih pića. Poslije Velike krize 2008. nastupila su teška vremena za minibarove.
Velike su tvrtke drastično srezale troškove za putovanja i hotele, a sami su gosti počeli razmišljati o tome zašto da kikiriki ili čokoladicu iz minibara plate pet puta više od maloprodajne cijene. Pa su hoteli počeli gubiti novac na minibarovima, jer su iz hladnjaka morali bacati puno nepotrošene robe kojoj je istekao rok trajanja.
Mnogi su hoteli zato ukinuli minibarove ili u njima drže samo jeftina bezalkoholna pića, što ima svoju ekonomsku logiku ali nije fer prema gostu koji, eto, želi još nešto popiti u sobi kad se vrati s večere a ne želi čekati room service. Mnogi su hoteli, pak, reducirali sadržaj minibarova na vrlo jeftina pića i grozne snackove. Minibarovi su već godinama problematično mjesto hrvatske hotelske industrije.
Prvi ozbiljni minibarski program na Jadranu uveo je Goran Štrok kad je 2008. preuređivao dubrovački Excelsior. U najboljim Excelsiorovim sobama gosti su mogli pronaći male butelje Brunella di Montalcina, paški sir i teglice maslina. Dubrovački One Suite u sobne hladnjake stavlja šampanjac, lokalna vina u bocama od 0,75l i lokalno craft pivo, dok je lošinjski Bellevue svojedobno na polici iznad minibara držao čak i Valrhonu. Five star sobe rapskog Imperiala prije pet su godina imale priručne hladnjake s Dom Perignonom.
Najbolji minibar u Istri trenutno ima San Canzian, s malim buteljama Fakinovih vina i vrlo dobrim slanim i slatkim snackovima. A jedan od najboljih minibarova u Hrvatskoj zatekli smo preksinoć u sobi 308 splitskog Ambasadora, jednog od najboljih dalmatinskih hotela. Ambasador, dakle, u minibaru drži klasični šampanjac Lanson Black, dva lokalna vina, pošip Nericu i kaštelanski Zinfandel, odlično bazno pivo zagrebačke Varionice i nešto privlačnih snackova, uključujući izvrsne dimljene bademe. Uz dodatak ozbiljnog malt whiskyja, jedne hrvatske vrhunske rakije (kojih je srećom sve više) i zanatske čokolade poput Tamana, Ambasadorov bi minibar bio savršen. No i ovako je toliko dobar da smo u par sati koliko smo proveli u sobi na minibar potrošili malo više od 80 eura. I nije nam bilo žao ni centa.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
