Slažete li se da siromašni jedu bolje od bogatih kako tvrdi talijanski ministar poljoprivrede?

Na internetu već danima traju polemike zbog izjave Francesca Lollobrigide, talijanskog ministra poljoprivrede i prehrambene suverenosti u postfašističkoj vladi Giorgie Meloni. Nije prvi put, Lollobrigidin je zadatak nacionalizirati talijanski gastronomski identitet. Ovoga puta, tvrdi većina komentatora, otišao je predaleko. Lollobrigida je na jednom panelu izjavio da u Italiji sirotinja jede bolje od bogataša i, očekivano, izazvao skandal.

“Sjedinjene Države su velik narod, oslobodili su nas, obranili, ali o jednom nas ne mogu ništa naučiti: kako jesti. I oni su svjesni toga. Imaju ozbiljan problem koji moraju riješiti, imaju drugačiji model edukacije o hrani,” rekao je Lollobrigida u Riminiju, na jednom panelu o sigurnosti hrane. “Kod nas hrana nije klasno pitanje. Ovdje siromašni često jedu bolje od bogatih, jer tražeći jeftiniju hranu kupuju izravno od proizvođača i tako često kupuju kvalitetnije. Kod njih, manje imućni su uvjetovani interesima trgovaca koje nije briga za dobrobit potrošača. To vidimo po prosječnoj tjelesnoj težini njihovih građana.”

Lollobrigidinu izjavu odmah je komentirala talijanska oporba. “Zato su valjda ukinuli zajamčeni dohodak”, izjavio je jedan oporbeni zastupnik, “nešto se mora učiniti za bogate, jadni ljudi loše jedu.” Drugi je primijetio: “Odvažna teza kako god okrenete i reakcije su očekivane. U ovom slučaju pravo je pitanje kako je moguće da vladin dužnosnik ne shvaća kakve gluposti govori. Možda je odgovor u tome da stvarno ne zna o čemu govori jer, duboko u sebi, nema pojma o životima koje opisuje a koji se odvijaju samo korak od njega.”

Desnica je odgovorila da je svima na spomenutom panelu bilo jasno da je Lollobrigida činjenicu da hrana u Italiji nije klasno pitanje htio istaći kao veliku vrijednost talijanskog društva i da se oporba samo pretvara da ne razumije što je ministar htio reći.  “U Italiji manje trošiti znači tražiti proizvode, skraćivati ​​opskrbne lance i okretati se proizvođačima koji u prosjeku proizvode izvrsnu kvalitetu, to je htio reći ministar Lollobrigida,” objasnio je Tommaso Foti, predsjednik zastupičnog kluba stranke Talijanska braća, “To znači tražiti manje sofisticirane i skupe proizvode, neopterećene troškovima prerade i promocije koje samo povećavaju cijenu ali ne i zdravstvenu korisnost hrane. U tom smo smislu sretniji od drugih prehrambenih kultura, u kojima si bogati mogu priuštiti dobru hranu dok su najsiromašniji prisiljeni jesti proizvode vrlo niske kvalitete. Bivši ministar rada trebao bi komentirati podatke o rastu zaposlenosti nakon djelomičnog ukidanja zajamčenog dohotka, čime smo spriječili neradnike da žive na račun onih koji se bore”.

Politička rasprava o Lollobrigidinoj izjavi, kao što se vidi, puno je mračnija od većine rasprava na društvenim mrežama, kao što su i riječi ministra Lollobrigide mračnije i opasnije kad se sagledaju u stvarnom kontekstu u kojem su izrečene. Teško je zamisliti da itko pri zdravoj pameti i nezlonamjeran tvrdi da prekarni radnici, nezaposleni i drugi građani koji ne mogu zaraditi dovoljno za normalan život obilaze organske farme i autima doma voze kašete tek ubranog povrća. Kao što znamo, takav način kupovine ne reklamira se samo kao poželjan lifestyle srednje i više profesionalne klase, urbanog hipsteraja i bogatijih građana. Takav način kupovine hrane je zaista moguć samo ako imate dovoljno novca i vremena da tako kupujete, što uostalom može potvrditi svaki vlasnik OPG-a.

Vlada Giorgie Meloni pokrenula je cijeli niz inicijativa koje same po sebi ne moraju biti loše (rebrendiranje talijanske pašte, jača kontrola zaštite porijekla i krivotvorenja prehrambenih proizvoda…) iako ne pogađaju prave probleme talijanske industrije hrane. No, veliki je problem što jedna od važnih članica Europske unije na vlasti ima opciju čije nas izjave svako malo vrate na kraj 1930-tih ili su naprosto idiotske. 

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.