Statistike su neumoljive: restorani spadaju u manju grupu poslova koji su najviše podigli cijene u posljednjih pola godine. Restorani su istodobno uglavnom veoma puni, što znači da gosti mogu podnijeti više cijene.
Restoranska su poskupljenja dijelom opravdana, zbog viših troškova radne snage i bitno viših troškova ulaznih sastojaka. No, dijelom su i špekulativna. Evo kratke liste za razumno trošenje novca u restoranima. Ovih sedam grupa jela nikad i nipošto ne biste trebali plaćati više od 20 eura, osim ako se tim jelima ne dodaju posve posebni sastojci, poput bijelih tartufa (kojih sada nema), kavijara, belote ,velikih škampa, wagyua ili vrhunskih foie gras.
Naravno, budite osobito pažljivi kad ste na moru, jer su još prije četiri godine neki lokali na jugu probili barijeru od dvadesetak eura za krajnje jednostavna jela.
Ne postoji ni jedan razuman razlog da bilo koja pizza u normalnom formatu (jumbo ovdje ne računamo), košta više od dvadeset eura, osim ako na pizzu pred vama ne ribaju svježe tartufe, ili ne stavljaju belotu ili japanski wagyu, što 99,9 posto pizzeria ne radi. Nažalost , još su u ljeto 2019. godine pojedine pizzerije na Stradunu probile dvadeset eura za vrlo konvencionalne pizze, što ne predstavlja ništa drugo nego izraz neumjerene pohlepe. Ignorirajte takve lokale.
Bez obzira na niz poskupljenja govedine unatrag godinu dana, pljeskavice i ćevapi ne smiju koštati više od 15, a kamoli više od 20 eura. Najzločestiji način prevare gostiju jest kad vam restoran uvali pljeskavicu napravljenu negdje u Poljskoj j ili Rumunjskoj pa en puta zamrzavanu, za petnaestak ili više eura, premda je tu istu pljeskavicu u nabavi platio dva do tri eura.
Neki je inovativni gospodin s Vira lani prodavao burger za nevjerojatnih 1250 kuna, što je, naravno budalaština koja zaslužuje dublji prezir. Burgeri sa zlatnim listićima još su gora budalaština, dok burgeri s foie gras mogu biti fenomenalni, ali u Hrvatskoj nismo probali ni jedan dobar uzorak. Burgeri s tartufima teža su prevara. Burger s tartufima zapravo znači da ćete dobiti ili tartufatu, ili meso natopljeno onim groznim kemijskim proizvodom koji se zove ulje do tartufa, ili par listića pasteriziranih tartufa koji ne mirišu ni po čemu, jer su uslijed pasterizacije izgubili prirodne arome. Ukratko, držite se jeftinijih i normalnih burgera.
Tjestenine mogu biti jako skupe pod sljedećim uvjetima:
A. Restoran koristi svježe tartufe, koje riba pred vama
B. Restoran koristi svježe vrganje
C. Restoran umjesto lokalnog ili talijanskog pršuta koristi belotu
D. Restoran koristi ježince, velike škampe, hlapove i jastoge ili kraljevsku rakovicu
E. Restoran zaista šest do osam sati kuha ragu, kako to preporučuju Heston Blumenthal i Massimo Bottura.
F. Restoran na pastu stavlja pravi kavijar
U svim ostalim slučajevima, koji čine 95 posto ponude tjestenine na našoj obali i u Zagrebu, ni jedan tanjur paste ne bi smio koštati više od dvadeset eura, a većina ne bi trebala koštati više od 15 eura.
Cijena srdela na tržnici kreće se između četiri i pet eura. Nabavna cijena još je niža. E sad, ako restoran stavi cijenu od 15 do 20 eura na savor od srdela, što smo već vidjeli, to znači da restoran pljačka svoje goste ili, u boljem slučaju, da ćete dobiti petnaest do dvadeset srdela.
U ljeto 2019. godine u jednom smo dubrovačkom kvazi fine dining restoranu carpaccio od povrća platili 140 kuna, što nas je dosta skandaliziralo. Ako je taj restoran, smješten blizu hotela Hilton Imperial, pratio inflaciju, carpaccio od tikvica danas ondje košta tridesetak eura. Tikvice su danas na zagrebačkim tržnicama koštale između dva i tri eura za kilogram.
Lani su proizvođači piletine drastično digli cijene, prvenstveno iz špekulativnih razloga. Piletina je uz biftek apsolutni šampion inflacije u hrvatskoj prehrambenoj industriji. Neki su restorani to iskoristili, pa su još drastičnije digli cijene jela s piletinom. Što je sve potpuna besmislica, zbog dva razloga. Prvo, u Hrvatskoj uopće ne postoji vrhunska piletina poput, recimo piletine iz Bressea, pa je smiješno trošiti puno novca na to meso. Drugo, u hrvatskim restoranima gotovo nitko ozbiljno ne pristupa piletini . Ne računajući curry restorane, piletina je gastronomski možda najzanemarenija vrsta proteina u domaćoj gastronomiji. Bili bismo jako sretni da bilo gdje možemo pojesti zaista vrhunsko pečeno pile. U svakom slučaju, nema nikakvog smisla trošiti previše novca na hrvatsku restoransku piletinu.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.