TasteAtlas je najveća svjetska digitalna platforma za tradicionalnu lokalnu hranu. Korisnici TasteAtlasa, kojega je 2018. nakon tri godine priprema pokrenuo osnivač portala Index.hr Matija Babić, ocjenjuju lokalna jela u cijelom svijetu.
Na TasteAtlasu se danas mogu istraživati tisuće lokalnih jela i gotovo deset tisuća lokala. Index.hr, koji povremeno objavljuje klasifikacije na temelju ocjena s TasteAtlasa, nakon liste najbolje ocijenjenih lokalnih jela ovih je dana objavio i listu najgorih. Riječ je o jelima koje su korisnici probali i dali im najniže ocjene, i jelima koja imaju ukupno najniže ocjene na platformi. Zanimljivo je da većina jela dolazi iz skandinavskih zemalja. Evo najlošije ocijenjenih jela na TasteAtlasu.
Blodpalt je jelo švedske i laponske cucine povere. Riječ je o knedlima od raženog i ječmenog brašna i životinjske krvi, tradicionalno sobove ali danas se radi i s drugim vrstama. U Blodpalt se dodaju i začini, a ponekad i krumpir a kuha se u mesnoj juhi ili vodi. Serviraju se s prženom slaninom, svinjetinom, maslacem i džemom od brusnica. Blodpalt je tradicionalni predstavnik pristupa od repa do njuške, iskorištavanja cijele životinje za jelo i govori o surovosti preživljavanja u nekima od najhladnijih dijelova Euorpe.
Ovo jelo kod nas je omiljeno, slane srdele ili sardine u kruhu tipičan su starinski sendvič od Istre do juga Dalmacije. U ovoj španjolskoj verziji uz sardine se u kruh stavljaju i luk, rajčice, avokado, a u modernije verzije majoneza i senf.
Ovo je zaista grozno. Calskrove su calzone pizze punjene cijelim burgerima, pomfritom i nabacanim dodacima, od luka do umaka koji se u tijestu za pizzu pomiješaju, skuhaju od vrućine i postaju ljigavi. Izumitelj ovog jela, vlasnik restorana Tre Kronor iz švedskog Skellefteå, kaže da je calskrove namijenjen pijanim gostima koji se ne mogu odlučiti hoće li jesti pizzu ili burger.
Ovo plemenito tradicijsko baskijsko jelo radi se od mladih jegulja “na padelu” koje se blanširaju skuhaju i samo kratko zaprže na maslinovu ulju s češnjakom i ljutim papričicama. Mlade jegulje na ovaj se način pripremaju u glinenim loncima, odakle dolazi i naziv jela. Budući da su većina ocjenjivača na TasteAtlasu turisti, očito je da su kulturološke prepreke za uživanje u nekim tradicijskim jelima prevelike. Nekome puno mladih jegulja u glinenoj posudi izgleda kao delikatesa, nekome kao scena iz horror filma.
Ovo viktorijansko jelo nastalo je prije više od 200 godina, dok su se u londonskoj Temzi još lovile jegulje. Svježe jegulje se pola sata kuhaju u začinskom bilju s malo octa i posluže same. Glavna atrakcija ovog jela, osim hranjivosti i delikatnog okusa, je izrazito želatinozna tekstura jegulja koja se mnogima očito gadi.
Burger za koji se umjesto peciva koriste dva diska od prešanih rezanaca za ramen, u nazivu spaja dva ultrapopularna jela, ali u izvedbi očito nije toliko privlačan. Izmislio ga je američko-japanski chef Keizo Shimamoto i prvi put predstavio u Brooklynu. Rođeni Amerikanac, porijeklom Japanac, Shimamoto je proveo nekoliko godina u Japanu kao učenik majstora ramena i uzeo si je u zadatak modernizirati ramen u Americi kroz inovativne forme i nove okuse. Ramen burger je lansirao prije 12 godina i još se njime bavi.
Još jedan primjer tradicionalne sirotinjske kuhinje, chapalele su kruščići ili knedle od krumpira i brašna tipični za čileanski arhipelag Chiloé. Kuhani krumpir se zgnječi, pomiješa s brašnom, oblikuje u pogačice ili okruglice i kuha ili peče. Ovo jelo slično našim njokima servira se kao prilog uz meso ili jela na žlicu.
Ne znamo što je katalonski bob skrivio da se našao na ovoj listi. Ovo tradicionalno jelo pokazuje mnoge čari srčane i maštovite katalonske kuhinje. Bob se sotira na maslinovu ulju, luku i češnjaku i deglazira s likerom od anisa i sherryjem, zatim se dodaje začinsko bilje i malo vode i sve se krčka dok bob ne omekša. Stari recepti nalažu da se bob kuha s botifarrama, katalonskim kobasicama koje se rade kao bijele i kao krvavice, ili sa svinjskom potrbušinom.
Skandinavci su koristili stari nordijski kalendar dok nisu prihvatili kršćanstvo. Islanđani su zadržali svoj kalendar i nazive mjeseci do 18. stoljeća. Danas koriste još nekoliko starih naziva za mjesece, među njima þorri, góa i harpa. Þorri traje od sredine siječnja do sredine veljače. Prvi dan þorrija bóndadagur je Mužev dan, posvećen muževima, i pada u prvi petak između 19. i 25. siječnja. Cijeli taj festival proslave sredine zime zove se Þorrablót, a jelo Þorramatur kojim se obilježava, modernizirani je starinski običaj nastao kad se nakon Drugoga svjetskog rata ruralno stanovništvo počelo miješati s gradskim. Þorramatur je specifičan po fermentiranom morskom psu, dimljenoj janjetini i pečenoj janjećoj glavi, koji se najčešće poslužuju s pivom.
Jedan od najaromatičnijih curryja na svijetu radi se sa sastojkom koji nije za svakoga. Umakom od fermentiranih ribljih iznutrica, nekom vrstom tajlandskog garuma. Kaeng Tai Pla je specijalitet južnog Tajlanda, a radi se od kombinacije ribljih glava, pržene svježe ribe i i svježih i fermentiranih ribljih iznutrica. Dodaju se curry pasta u kojoj su ključni sastojci čili i galangal, kozice i limunska trava, povrće i sušena riba. Poslužuje se s rižom.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.