Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Prije dva mjeseca, tamo negdje početkom srpnja, bio sam gost na predstavljanju inovativnog autorskog koncepta pod nazivom 5 Senses, koji su pokrenuli poznati sommelier Kristijan Merkaš i Chef Zlatko Belužić kojega javnost među ostalim zna i kao mlađeg brata Melkiora Bašića, člana stručnog žirija u MasterChefu. On je međutim mnogo više od toga. Merkaševa i Belužićeva ideja bila je organizirati gastro event na nekom interesantnom, posve nekonvencionalnom mjestu na kojemu će svakom od posjetitelja hranom, pićem, glazbom i raznim prezentacijama, biti zadovoljeno svih pet osjetila.
Budući da mi se taj koncept odmah svidio, a i na tom predstavljanju u Samoboru na farmi Mirnovec, o čemu sam ranije već pisao na ovim stranicama pa vam svakako preporučujem da pročitate i taj zapis, uspjeli su mi zadovoljiti sva osjetila. Čak je i ono šesto neformalno čulo, naveo sam tada, a koje mi je odmah dalo naslutiti da će to biti jedna jako dobra gastronomska i društvena priča, tako dobilo svoju potvrdu…
Upravo zato bilo mi je iznimno drago kad sam jednog od njih dvojice, u ovom slučaju Kristijana, ovoga vikenda sreo u kafiću Zrinski na vrhu Frankopanske ulice. Otkud ti ovdje? pitao sam ga pomalo iznenađeno jer je grad uslijed velikih vrućina, smanjenog broja parkirnih mjesta i činjenice da se tramvaji čekaju po pola sata skoro potpuno onemogućio ljude da dolaze u centar. Ili im je, eto, barem ubio želju za tim… Vidjeti živo biće, pa onda još i neko koje poznajem, zbilja me iznenadilo. “Tu sam redovito”, kaže,”Danas više nemaš normalno mjesto u gradu gdje možeš otići na piće”.
Kako to misliš? Zašto više nema normalnih i zašto je ovaj Zrinski normalan?
Sredinom 1999. preko student servisa počeo sam raditi u BP klubu. Tamo je Boško, znaš i sam, organizirao taj festival i onda su dolazile sve najveće svjetske zvijezde. Nakon fajrunta kod njega uvijek su nas tražili da ih odvedemo negdje gdje mogu čuti neku našu, hrvatsku narodnu glazbu, kao da se upoznaju s našom kulturom. Tada u Zagrebu takvog mjesta nije bilo. Mogao si ih jedino u Klinča sela odvesti, a sada su Klinča sela, evo, došla u centar grada. Ovaj Zrinski mi je neka oaza nakon što je BP klub zatvorio… Znaju organizirati i žive svirke.
Mislio sam da kao sommelier lokale biraš s obzirom na izbor vina koje nude a ne glazbu koju puštaju…
Osim u vinima, uživam i u glazbi. Sviram orgulje u crkvi i klavir, a deset godina sam intenzivno svirao po rock klubovima. Završio sam muzičku školu i Institut za crkvenu glazbu, smjer orgulje. To mi je najdraži instrument.
Pa kako onda da nisi profesionalno ostao u glazbi već si prešao na gastronomiju?
Gastronomija me uvijek intrigirala. Još kao jako mlad vodio sam restoran Croatica koji je bio jedan od prvih koji je uveo fine dining u Zagreb. Nalazio se tamo gdje je sada makedonski restoran u Heinzelovoj. Odlično smo radili sve do 2008. godine kad je došla kriza, a onda je sve stalo. Nakon toga sam radio za jednu firmu koja se bavila uvozom hrane i vina iz Francuske. Radili smo za Monte Mulini u Rovinju, Gil’s u Dubrovniku… A, onda sam otišao na brod.
Kakav brod?
Titanic…(smijeh)
Molim?
Jedan dan sam bez veze čitao novine i vidio da u Zagreb dolaze neki predstavnici tvrtke Cunard line koja traži ljude za rad na brodu Queen Mary 2, a koji je prvi veliki prekooceanski brod izgrađen nakon 1967. i izgleda poput Titanica. Nakon filma s Leonardom di Capriom i Kate Winslet porasla je potražnja za takvim putovanjima. U Tkalči sam otišao na razgovor s jednim od njih, a kako sam tada već imao dvije razine položene u sommelier klubu odmah su me uzeli na tu poziciju i platili mi daljnju izobrazbu i polaganje treće razine u Engleskoj. Kasnije ću sam ići još dalje u tom obrazovanju, ali na njihovom brodu sam proveo čak pet godina.
Kako je to bilo pet godina na brodu? Što si radio?
Pa nije bilo baš romantično kao kod Lea i Kate, ali nije ni tako tragično. Život je malo drugačiji, stalno si na moru. Znalo se dogoditi da iz Southamptona za New York idemo četiri puta zaredom gore-dolje bez da napustimo brod, a u svakom smjeru put traje sedam dana. Stalno si na moru, nemaš što za raditi pa proučavaš vina. Oplovio sam međutim svijet četiri puta, obišao sve najpoznatije vinarije na svijetu… Južna Afrika, Australija, Novi Zeland… sve sjajne vinarije i izvrsna vina. Šteta što ih skoro pa uopće nema na našem tržištu.
Nisam to znao. Prvi put sam za tebe čuo kada si bio glavni korporativni sommelier lošinjske Grupe Jadranka, koja je u to vrijeme bila najambicioznija hrvatska hotelska tvrtka kad je riječ o gastronomiji i vinima. Kada si se vratio na kopno?
Na Lošinju sam bio odmah poslije broda. Od 2015. do 2020. godine. U Jadranki sam uspostavio cijeli sustav. Imao sam u potpunosti otvorene ruke, a i puno se ulagalo u ljude i proizvode. Zato smo i bili tako kvalitetni. Tamo sam upoznao i svog partnera u projektu 5 Senses chefa Zlatka Belužića.
E da, dobro si me podsjetio, što je s njim? Gdje je on? Kako je?
Ima svadbu u subotu pa se priprema…
Čiju svadbu?
Svoju!
Aha, prenesi mu da mi je žao. Nastavi molim te što si ono govorio…
Njegov brat Melkior bio je zamjenik Mire Biondića koji je bio zadužen za sve kuhinje, a Zlatko je došao raditi kao vanjski suradnik. Kad smo otvorili Alhambru Melkiora smo uzeli da bude šef kuhinje, pa je Miro Biondić njegovo radno mjesto popunio sa Zlatkom. U tih pet godina koliko smo tamo radili baš smo se dobro povezali i savršeno surađivali pa kad smo se vratili u Zagreb, za vrijeme korone, rekao sam mu da je došlo vrijeme da sada pokrenemo i sami neki projekt.
Je li tako nastao 5 Senses?
Da, cilj cijelog projekta, kako smo to tada smislili, je da osim što pruža posebno iskustvo za svih pet osjetila, objedini i tri segmenta koja su nam ključna. Onaj gastronomski, koji obuhvaća kuhanje, kuharske radionice, prezentaciju vina, jačih alkoholnih pića, koktela ali i edukaciju o vinima i hrani. Umjetnost je drugi bitni segment svega ovoga, a nju pružamo kroz glazbu, ples i glumu, dok lifestyle komponenta koja nam je podjednako bitna, obuhvaća modu, old timere, parfeme, satove…
Pa kako vam ide? Ja sam bio na onom prvom početkom ljeta, je li bio još neki u međuvremenu? I ako jest, zašto me niste pozvali?
Ti si bio na prvom, promotorskom za predstavnike medija, a drugi je bio krajem srpnja u vinariji Šember na Plešivici. Tamo je atmosfera bila još opuštenija nego kad su bili novinari. Svirao je blues bend, hrana je bila nešto rustikalnija jer smo bili na selu, a to je nešto što ćemo uvijek nastojati postići. Pokušat ćemo hranu prilagoditi ambijentu u kojemu kuhamo. Na samom početku tog drugog 5 Senses poredali smo četiri oldtimera u konvoj i odvezli se u staru drvenu klijet gdje smo pripremili fingerfood i pjenušac. Ja sam vozio staru bubu u kojoj smo tebe prošli put dovezli, a došao je bio i francuski chef Dimitri Chapelle koji je pripremio deserte. Bilo je baš sjajno! Što si me ono još bio pitao?
Zašto me niste pozvali?
Sve te evente radimo za 25 ljudi kako bi zadržali neki osobni i prisniji kontakt sa svakim od uzvanika, a za ovo što smo organizirali kod Šembera sve se popunilo odmah prvi dan kad smo objavili prodaju. Možeš doći na idući…
Kad je idući 5 senses, i gdje? (Neću doći, uvrijedio sam se što me niste pozvali na prošli kod Šembera, ali pitam za prijatelja)
Idući je 19. rujna. Gostuje nam Saša Pribičević iz restorana Tekka by Lone Rovinj. Tema večeri će biti japanska kuhinja. Malo i fusion s mediteranskom… Pribičević će kreirati cijeli jelovnik, bit će naravno Zlatko i Dimitri, a vina će biti isključivo strana. Osmislili smo jedno putovanje oko svijeta kao što sam ja svojevremeno išao brodom, samo će to ovaj put biti vinima s različitih kontinenata.
Za glazbu će se pobrinuti studenti muzičke akademije, a sve će se odvijati u lijepo uređenom privatnom prostor čiju lokaciju nećemo otkriti do tog dana. Uvijek nastojimo to držati u tajnosti, da se ljudi iznenade.
Možda bude u ovom Zrinskom? Jedinom normalnom mjestu u gradu…
Ha, ha, ha… pa bilo bi dobro, ali neće ovaj put. Negdje će biti na zapadu Zagreba, ali neću još uvijek otkriti točnu lokaciju. Ulaznice uskoro idu u prodaju pa ćemo onda sve koji kupe mjesto pokupiti našim old timerima i dovesti ih na mjesto na kojem će, uvjeren sam, biti više nego zadovoljni.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
