PRETEČA THE BEARA Na Netflix je stigao film The Kitchen (1961), ekranizacija slavne drame Arnolda Weskera, jedne od prvih posvećenih restoranskoj industriji

Drama The Kitchen (Kuhinja) Arnolda Weskera iz 1959. jedno je od važnijih britanskih kazališnih djela, jednog od prvih koji su dramatizirali rad. Sva tri čina drame odvijaju se u podrumskoj kuhinji popularnog (iako ne i dobrog) restorana na londonskom West Endu. U kuhinji radi međunarodna posada: Englezi, Francuzi, Talijani, Ciprani, Irci…kuhari se tuku, svađaju, flertaju s kuharicama, pomoćno osoblje gunđa, chef je star i krut, voditelj restorana loše se nosi sa stresom i ne razumije ponašanje svojih zaposlenika.

Posao je brutalno naporan a ljudi premoreni, puni snova za koje ni ne vjeruju da bi ih mogli ostvariti, osuđeni na ritmičnu smjenu stresnog rada i prekratkih slobodnih trenutaka u kojima mogu biti nešto više od pognute radne snage. The Kitchen u skučenom i precizno organiziranom okviru dvaju restoranskih servisa otvara niz tema. Drama počinje s jutarnjom pripremom, eskalira s hektičnim ručkom za koji kuhinja u par sati mora izbaciti više od tisuću tanjura s krem juhama od piletine, steakovima, govedinom s curryjem i sličnim jelima, u pauzi otkrivamo snove i želje likova, a nova gužva za večeru vraća se kao podsjetnik da je njihov život ipak samo rad i slijepa ulica restoranskog podruma, što izaziva bijes i katarzu.

The Kitchen pršti životom i akcijom, pun je nijansi, od bijesnog Nijemca Petera koji maše satarom do ženskih likova čije su stoičke, ironične reakcije na sve od seksualnog uznemiravanja na poslu do diskriminacije i nasilja poguban komentar cijelog sistema društvenih vrijednosti 60-tih. Wesker ritmični work flow restoranskih kuhinja koristi jednako vješto kao što autori The Beara koriste faze ograničenog životnog ciklusa restorana. The Bear bi lako mogao biti i inspiriran lektirskim djelom Arnolda Weskera.

Obje drame bave se osvještavanjem nemogućnosti, propalih potencijala, realnošću života za koji ne znamo je li tek mehanizirani pakao kako ga je u recenziji produkcije The Kitchena iz 1994. nazvao The Guardianov kritičar Michael Billington ili mistična koreografija koja skriva smisao i spas. I drama The Kitchen ostavlja obje mogućnosti, koje su kazališni redatelji različito i koristili. Želite li vidjeti kako izgleda prva ekranizacija The Kitchena snimljena još 1961, odnedavno je možete pogledati na Netflixu.

Ovaj film nije antologijski ali je zbog strukture vrlo originalan za 60-te. Za današnji senzibilitet on je muzejski primjerak, dragocjen prije svega zbog krajnje precizne, gotovo hiperrealistične scenografije koja pokazuje kako su izgledale profesionalne kuhinje 60-tih kad se u restoranima kuhalo na plin i drva, sanitarni standardi su bili impresionistička kategorija a teme poput mentalnog zdravlja, borbe protiv agresije i seksualnog nasilja u kuhinjama nepoznat pojam.

Režija je daleko od izvrsne. Godinu dana prije izlaska The Kitchena redatelj James Hill dobio je Oscara za kratki film Giuseppina, ali ovaj film dosta pati zbog njegova neiskustva. Neki glumci očito su ostavljeni da se sami snalaze, neki su likovi izvrsni i autentični, ali previše je afektacije i nepotrebnih podcrtavanja stvari koje su glumci već izrekli ili su pokazane manjim gestama, dok nekoliko važnih tema drame ostaje potpuno nerazrađeno. U tekstu Arnolda Weskera sve je ekonomično, precizno i odmjereno kao i u dobroj restoranskoj kuhinji.

Ipak, bavite li se gastronomijom ili vas ona zanima, The Kitchen je lektira, dovoljno dinamičan i zanimljiv da ga pogledate do kraja i dovoljno slojevit da vas zaintrigira čak i ako vas restorani ne zanimaju osobito. U svakom slučaju preporučujemo da pročitate The Kitchen Arnolda Weskera. 

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.