Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Iako je u padu kolonijalizma pretrpio neke od najtežih trauma, lisabonski podsjetnici na kolonijalno doba nostalgični su i povremeno poetični. U četvrtak popodne u parku vidikovca Sv.Petra od Alcantare uživali smo u pogledima na povijesni lisabonski kaštel i žute tramvaje pune turista, slušali nekog talentiranog gitarista kako svira varijacije Khruanbinovih stvari i tražili nešto što hladnije na meniju terase na koju smo sjeli. U sekciji kava našli smo tri vrste mazagrana.
Mazagran se može naručiti u mnogim lisabonskim kafićima, a posebno je popularan za ljetnih vrućina. Mazagran, hladna kava s ledom, limunom i mentom, jedan je od klasičnih lisabonskih kolonijalnih specijaliteta. Kad trebate kick kofeina i nešto puno svježije od cold brew kave ili ledene kave, mazagran je idealan. Kava se skuha u moki ili espresso aparatu, prelije se preko puno leda i pomiješa sa svježim limunovim sokom, svježom mentom, ponekad se koristi cold brew kava, dodaje se malo ruma ili brandyja, može se dodatno zasladiti i ne mora. Servira se s kriškom limuna ili limete.
Porijeklo mazagrana je anegdotalno, vjerojatno su ga smatrali preobičnim napitkom za detaljne zapise. Vjeruje se da su mazagran 1840. za vrijeme francuskih kolonijalnih ratova za Alžir izmislili francuski vojnici stacionirani na obali. Iako se smatra da su prvu cold brew kavu pili još japanski pomorci u 17. stoljeću, a da su Francuzi prvu kavu sličnu mazagranu vidjeli kad je u Alžir došla iz Maroka, mazagran se i danas u Portugalu reklamira kao “izvorna hladna kava.” Vjerojatno zbog toga što je Maroko više od tristo godina bio portugalska kolonija. U 16. stoljeću portugalski su kolonizatori u Maroku utemeljili grad Mazagan. Danas je on dio El Jadide, grada čija je jedinstvena povijesna arhitektura uvrštena na UNESCO-ovu listu svjetske kulturne baštine.
Povjesničari ipak više vjeruju da izraz mazagran potječe od tvrđave Mazagran u obalnom gradu Mostaganem u sjeverozapadnom Alžiru. Godine 1837. francuski kolonizatori već su sedam godina držali tvrđavu. Kako bi se rashladili na vrućinama, pili su hladnu kavu razrijeđenu s malo vode ili leda kad ga je bilo. To je bio originalni mazagran. Neki su vojnici u kavu kasnije počeli dodavati zaslađeni sirup od kave, konjak ili rum da lakše ostanu budni na straži i ohrabre se za borbe.
Kad su se vratili u Pariz, vojnici iz Alžira u kafićima su tražili da im naprave kave u mazagran stilu. Tako je mazagran postao popularan i u Francuskoj, gdje su ga posluživali s ledom i limunom u visokim staklenim čašama koje su oponašale oblik tradicionalnih alžirskih šalica za kavu. Iako su Francuzi popularizirali mazagran u Europi, ne treba zaboraviti ni puno dulju i bogatiju povijest kave u Alžiru. Vjeruje se da je kavu u Alžir još u 15. stoljeću donio jemenski sufi Ali bin Omar al Šadili. U to su vrijeme kavu pržili i pili uglavnom sufiji, pa se kava u alžiru zove i šadilija. Originalne alžirske šalice za mazagran danas su kolekcionarski primjerci, ali ima i novijih. Postoje zapisi o “mazagrin” porculanskim šalicama koje su se u 19. stoljeću proizvodile u francuskoj pokrajini Berry.
Danas je mazagran tradicionalni način posluživanja kave u Francuskoj, Španjolskoj i Austriji, čak je i Starbucks svojedobno u suradnji s Pepsijem pokušao buteljirati mazagran (proizvod nije uspio). U Portugalu ga, međutim, toliko vole da ga smatraju autohtonim lokalnim specijalitetom jednako kao i pastel de nata s kojim ga ljeti vole piti. U najpoznatijoj i najstarijoj lisabonskoj kavani Café a Brasileira koja radi od 1905, mazagran je već više od sto godina jedina hladna kava koju drže. U Lisabonu smo mazagran pili samo s limunom i mentom, bez alkohola i šećera, i uživali u kombinaciji meke gorčine kave, svježine limuna i rashlađujućih herbalnih nota mente. Budući da je očigledno da će vrućine još potrajati, mazagran smo već dodali svojim dnevnim rutinama kave u Zagrebu.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
