Kamala Harris obećava da će ukinuti poreze na napojnice. Trump je optužuje da mu je ukrala ideju. Kako su napojnice postale vruća tema sudbonosnih izbora u Americi? 

Američka potpredsjednica Kamala Harris i bivši predsjednik Donald Trump suočili su se u kampanji američkih predsjedničkih izbora, koja se ubrzano pretvara u povijesni fenomen. Među glavne teme te kampanje, kontrolu imigracije, ekonomiju, prava žena i republikanski plan rušenja američkog ustavnopravnog poretka, neočekivano se ugurala još jedna – napojnice.

Kamala Harris na predizbornim mitinzima koji zadnja dva tjedna otkako se Joe Biden povukao iz utrke pune goleme arene po Americi, obećava da će ukinuti porez na napojnice. To je obećanje Trump dao još u lipnju, pa sada u medijima bjesni da mu je potpredsjednica ukrala ideju. Dao joj je i novi nadimak, Copycat. Trump optužuje Kamalu Harris i predsjednika Joea Bidena da su čim su došli na vlast “navalili oporezivati napojnice” aludirajući na učestalije porezne kontrole kojih je neko vrijeme zaista bilo po američkim restoranima i barovima.

Ali to nije jedina zanimljivost u ovoj priči. Kulinarski sindikat Nevade, najjači američki sindikat zaposlenika u ugostiteljstvu, prije nekoliko je dana službeno podržao Kamalu Harris u izborima za predsjednicu. Trump je na svojoj društvenoj platformi Truth Social objavio da taj sindikat zapravo podržava njega. Sindikati su među važnijim igračima na ovim izborima, a Kulinarski sindikat Nevade moćan je jer zbog kockarsko-hotelske industrije Las Vegasa okuplja najveći broj radnika u Americi koji žive isključivo od napojnica, njih više od 60 tisuća.

Kad je Trump obećavao da će ukinuti porez na napojnice, glavni tajnik tog sindikata Ted Pappageorge tvrdio je da riječ o lažnom obećanju jer je porez na napojnice nemoguće ukinuti. Napojnice su po američkim zakonima prihod kao i plaće i na njih se mora plaćati porez, objašnjavao je. “Ne želimo da nas se prikazuje kao muljatore koji ne žele plaćati porez ovo državi,” govorio je Pappageorge, “Mi ne tražimo ukidanje poreza na napojnice, nego tražimo da se napojnice poštenije oporezuju.”

U borbi za razumnije oporezivanje napojnica uz Kulinarski sindikat Nevade sudjeluju i drugi sindikati zaposlenih u uslužnim djelatnostima. Procjenjuje se da u Americi trenutno oko 4,3 milijuna zaposlenih živi isključivo ili uglavnom od napojnica, od perača automobila do barmena i konobara. Naravno, Trump nije prvi koji se sjetio ukidanja poreza na napojnice. Još 2007. bivši kongresmen Ron Paul uveo je prijedlog zakona o izuzeću napojnica od saveznog poreza na dohodak i poreza na plaće, ali bezuspješno. Republikanski kongresmen Phil Crane iz Illinoisa 80-tih je također pozivao na ukidanje saveznih poreza na napojnice, neuspješno.

Zašto se američki političari toliko bore oko napojnica? Zato što je, osim što pogađa puno ljudi pitanje oporezivanja napojnica vezano uz puno važnije pitanje definicije američkog društva, a to je zajamčeni minimalac. Prije desetak godina u Americi je utemeljena Borba za 15$, politički pokret za povećanje minimalne satnice sa 7,25 dolara koja je postavljena 2009. na 15 dolara. Pokrenuli su masovne prosvjede, štrajkali su zaposlenici svih velikih lanaca od McDonald’sa do Pizza Huta. Neki od najznačajnijih američkih restoratera, poput Dannyja Meyera, podržali su ih ukidanjem napojnica i povećanjem plaća u svojim restoranima. Pokret je imao uspjeha u nekim saveznim državama, najviša satnica tada je postavljena u Distriktu Columbia, na 17 dolara, ali reforme nikad nisu provedene na razini cijelog SAD-a.

Minimalna zakonom propisana satnica i dalje je 7,25 dolara. To je oko 6.64 eura. Prosječna bruto satnica u Hrvatskoj je 12,1 euro (prije plaćanja doprinosa i poreza), prosjek EU je 30,5 eura. Za radnike zaposlene u američkoj industriji usluga minimalna satnica je 2,13 dolara jer se pretpostavlja da će razliku do minimalca pokriti klijenti, dakle ti radnici doslovno žive od napojnica. Kalifornija je nedavno digla minimalac na 20 dolara, za što je uvelike zaslužan prvi kalifornijski sindikat zaposlenika u uslužnim djelatnostima Service Employees International Union, koji je također nedavno podržao Kamalu Harris. 

Potencijalni bazen birača koji bi mogli čuti poruke o porezima i napojnicama koje šalju Harris i Trump puno je veći od spomenuta 4,3 milijuna koji žive samo od napojnica. Prema američkim anketama, gotovo pola svih Amerikanaca, njiy 47 posto, nekad je u životu radilo samo za napojnicu i znaju kako je to. Još važnije, 40 milijuna Amerikanaca još uvijek radi za manje od minimalca. Kamala Harris u tom aspektu kampanje ima još jednu marketinšku prednost. Za razliku od Trumpa koji je odrastao u bogatoj nekretninskoj obitelji, ona se tijekom školovanja, tvrdi, financirala radom u McDonald’su. U svojoj prvoj predsjedničkoj kampanji 2019. prosvjedovala je sa zaposlenicima McDonald’sa. “Ja sam radila u McDonald’su. Pržila sam pomfrit i prodavala sladoled,” rekla je tada Harris, “Ako misle da su njihove zlatni lukovi simbol najboljeg od Amerike, moram im reći da im lukovi baš i nisu nešto. Moramo shvatiti da ljudi koji rade zaslužuju plaće od kojih se može živjeti. Kad sam radila u McDonald’su nisam morala uzdržavati obitelj, plaćati stanarinu, hraniti djecu, plaćati račune na kraju mjeseca, išla sam u školu. Ali stvarnost McDonald’sa je da većini ljudi koji rade za njih, egzistencija, njihova i njihovih obitelji, ovisi o toj plaći” McDonald’s je 2021. povisio satnicu na 17 dolara u svim svojim restoranima, danas se suočava s novim skandalima zbog loših uvjeta rada i seksualnog uznemiravanja na poslu.

Dizanje zajamčenog minimalca na najmanje 15 dolara milijun bi Amerikanaca spasio siromaštva dok bi ih 30 milijuna dobilo veće plaće.(prema podacima američkog državnog ureda za proračun). Pokušaj da se minimalac digne u sklopu mjera za oporavak od covida 2021. je propao. Raise the Wage Act iz 2023, koji je Harris u ranijim fazama podržala kao senatorica, predviđa postupno dizanje minimalca na 17 dolara na sat do 2029. godine, čime bi se mizerne subminimalne plaće radnika u ugostiteljstvu i drugim uslužnim poslovima praktički ukinule do 2030 a daljnja dizanja minimalca vezale uz medijan rasta plaća kako se efekt povišica ne bi istopio s vremenom. 

U Americi se na razini cijele države minimalac nije dizao više od deset godina, najdulje u povijesti. Svaki osmi zaposleni Amerikanac živi u formalnom siromaštvu. U Americi više nema grada u kojem čovjek zaposlen na minimalcu može platiti najam za mali stan. Američka restoranska industrija, a njen najveći dio čine veliki korporativni lanci, smatra se industrijom za nisko kvalificiranu radnu snagu i privremeno zapošljavanje uglavnom mladih, što nije točno. Ogroman broj zaposlenih u toj industriji čine žene, žene s obiteljima, imigranti, siromašni Amerikanci, crnci, azijati, latinoamerikanci… Stoga treba očekivati da će napojnice, a posebno napojnice u ugostiteljstvu kao biznisu koji zapošljava najviše ljudi koji žive od njih, ostati važna tema na izborima koji će definirati Ameriku za idućih nekoliko desetljeća.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.