Evo zašto je Budweiser, usprkos brojnim greškama, već dulje od deset godina jedan od najpopularnijih zagrebačkih restorana

U nedjelju i u utorak ručali smo u pivnici Budweiser u Heinzelovoj ulici. Ulovili smo rijetku prigodu kad Budweiser za ručak nije bio prepun, budući da je Zagreb i u nedjelju i u utorak, na Veliku gospu, bio prilično prazan.

U nedjelju smo pojeli perfektno pečen, lijep, veliki, medium rare biftek, koji je, međutim, bio poslužen na hladnoj crnoj ploči. Da je biftek serviran na običnom ali vrućem tanjuru, umjesto na puno većoj ploči, koju je teško zagrijati, bio bi zaista odličan, bez ijednog prigovora. Ovako se ohladio kad smo došli do pola.

U utorak smo naručili salatu od tune koja je pametno koncipirana: središnji dio jela čini fino pečeni, opet medium rare, tunin odrezak s crnim sezamom, dok je u buket svih mogućih salata umiješena konzervirana tuna, tako da gost ima priliku kušati dvije teksture i dva okusa tune, koji se dobro nadopunjuju. Ovo bi jelo bilo sasvim dobro, da se zelene salate nisu sparušile: očigledno je da su narezane i začinjene unaprijed, što je uvijek pogrešno. S druge strane, male rajčice u salati bile su baš ljetno slatke.

U Budweiseru u Heinzelovoj relativno redovito jedemo već desetak godina, među ostalim i zato što stanujemo u susjedstvu. U svih tih desetak godina Budweiser je doslovno uvijek bio pun do prepun, osim u pandemijsko vrijeme. Uvijek znači da se Budweiser puni već oko pola dvanaest, za gablece, pa se ne prazni sve do dva, pola tri. Između tri i četiri možete uhvatiti mjesto na ugodnoj, nostalgičnoj terasi koja podsjeća na vremena kad je Ivan Kušan pisao o obližnjoj Bužanovoj ulici, dok iza pet u Budweiseru ponovno nastaje kaos i borba za slobodnu stolicu, i tako do kasno navečer, iz dana u dan, punih deset godina.

Zašto je Budweiser toliko uspješan? Ne zato što je pretjerano jeftin. Budweiser je uglavnom skuplji od restorana poput Magazinske kleti. Budweiser, međutim, isporučuje vidljivo golemu vrijednost za novac. Budweiserova jela s roštilja uglavnom su teža od 300 grama po porciji, a znaju biti prilično dobra. Budweiserova dnevna jela često su prilagođena sezoni, pa tako i ovog ljeta povremeno kuhaju punjene paprike. Porcije su ogromne, a cijene dnevnih jela kreću se između osam i deset eura.

Budweiser je prva roštiljarna u Zagrebu koja se upustila u prodaju skupe hrane. Ne samo da svakodnevno drže biftek koji trenutno košta 24 eura (dakle manje od 200 kuna), nego su uveli i odležani tomahawk i ribeye, kao i janjetinu i odojak s ražnja, koji se mogu dobiti samo vikendom.

Budweiser, znači, poslužuje dnevna jela, pizze (koje ne možemo pohvaliti), konvencionalni roštilj, bifteke, janjetinu i odležane steakove, uz cijene koje nikoga ne iritiraju, ali su dovoljno visoke da bi restoran uspješno radio. A porcije su zaista samoborski goleme.

Budwesier je uveo i nekoliko malih, važnih gesti; mnogi Budweiserovi gosti uz gablece ne naručuju nikakvo piće, ali im konobari na stol čim naruče hranu, donose veliku bocu s vodom. I tako se svi Budweiserovi gosti osjećaju dobrodošlo.

E sada, Budweiser ima nekoliko većih problema, koji mogu ugroziti njegovu budućnost. Prvo, kuhanje je jako nekonzistentno, o čemu svjedoče i naša dva recentna ručka, ali i mnogo gora iskustva čitavog niza gostiju koji nam prijavljuju da su ondje nešto loše pojeli. Servis je, također, nekonzistentan, bez preciznih protokola.

Drugo, Budweiserove pojedine ugostiteljske prakse ozbiljno su zastarjele: na stolovima se, primjerice, umjesto maslinova ulja, nalazi neko bezvezno biljno ulje, a posude za ulje i ocat izgledaju kao da su došle iz prastarih socijalističkih zalogajnica. Restoran s tako velikim prometom naprosto bi morao malo više misliti na detalje.

Nadalje, glazba koja se pušta u Budweiseru zna biti prilično iritantna: Budweiser se ne smije ponašati kao krčma, jer je već predugo i preduboko etabliran kao relevatan gradski restoran. Pola Budweiserove playliste trebalo b odmah i zauvijek izbrisati.

Naposljetku, neobično je da se Budweiser zadržao na samo dva restorana (drugi je na Trešnjevci). Budweiserov je koncept idealan za širenje. U nedjelju i u utorak u Budweiseru smo pili Stininu Vugavu i Dobravčev Teran; oba ova vrhunska i relativno rijetka vina toče se na čaše po jako prijateljskim cijenama, oko tri i pol ili četiri eura. Restoran koji na čaše toči tako karakterna, specifična vina, morao bi imati snage za ispravljanje dugogodišnjih pogrešaka.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.