Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Prošlog tjedna, u Velikoj Britaniji emitiran je dokumentarac Gregg Wallace: The British Miracle Meat. Gregg Wallace, britanska TV zvijezda, voditelj MasterChefa, gledateljima koji su nedužno mislili da gledaju BBC-jev dokumentarac o budućnosti tehnologije proizvodnje hrane, pokazao je okrugli komad masnoćom prošaranog mesa. Biftek, činilo se.
No Wallace je meso pred kamerom predstavio kao prvo ljudsko meso uzgojeno u laboratoriju. “Protein od ljudskih stanica, plaćenih donacija!” ponosno je rekao Wallace. Na užas publike, nastavio je reportažu u tvornici firme Good Harvest (Dobra berba), koju je predstavio kao prvu firmu specijaliziranu za proizvodnju uzgojenog ljudskog mesa. Kao da ni to nije bilo dovoljno, pozvao je svog prijatelja, velikog chefa Michela Rouxa Jr, da s njim razmotri kulinarske mogućnosti okruglih 30-kilogramskih blokova ljudskog mesa i kuša neke od njih.
Razgovarali su o aspektima terroira, razlikama u okusu ljudskog mesa uzgojenog na sjeveroistoku i jugoistoku Engleske, dok su društvene mreže zasipali zgroženi i bijesni komentari gledatelja. Kao da ni sve to nije bilo dovoljno, Wallace je intervjuirao 67-godišnju ženu koju je financijska kriza natjerala da, nevoljko, donira stanice. “Znaš da nešto nije u redu kad moraš uskočiti u autobus i otići da ti iz ruke izvade meso za novac”, rekla je.
I onda, vrhunac. Ekskluzivna najava da će novi vrhunski proizvod tvrtke Good Harvest biti meso proizvedeno iz doniranih stanica djece, skupa s reklamom za takvo meso. Naravno, dobar dio gledatelja u tom je trenutku shvatio da nešto nije u redu i da je vjerojatno riječ o zafrkanciji. Kao Orson Welles sa Ratom svjetova, Wallace je, inspiriran satiričnim esejom Skromni prijedlog Jonathana Swifta iz 1729. napravio socijalno-medijski eksperiment.
Swift je u svom eseju sugerirao da se problem sirotinje u Irskoj riješi tako da ona proda svoju djecu bogatima za hranu. Poruka Wallaceovog performansa prvotni je šok pretvorila u oduševljenje i pokrenula nove rasprave o budućnosti hrane, alternativama mesu, prehrambenim high-tech startupima, nejednakosti, inflaciji i, neizostavno, o tome jesu li se Englezi ipak gadno zeznuli kad su na referendumu glasali za Brexit.
I dok je svakom prosječnom građaninu do kraja dokumentarca bilo jasno o čemu je riječ, političari su nešto teže razumjeli finese satire. Nekoliko članova parlamenta napalo je Wallaceovu emisiju i BBC koji ju je imitirao, tvrdeći da je riječ o neukusnoj šali. Morao se oglasiti i BBC-jev direktor programa Tom Kingsley, koji je objasnio da je svrha dokumentarca bila “na satiričan način upozoriti na normalizaciju rasta troškova i siromašenje građana. Htjeli smo natjerati publiku da se naljuti zbog nepravde u našoj zemlji i užasne činjenice da mirno prihvaćamo ovakvo stanje. Sama činjenica da je ova emisijama gledateljima djelovala uvjerljivo potvrđuje našu tezu. Ako ljudi mogu vjerovati da je ovakvo što stvarno, to pokazuje koliko su stvari postale mračne,” rekao je Kingsley.
Dodao je im nije bila namjera varati gledatelje. “Samo smo smatrali da bi satira bila moćnija kad bi iznenadila ljude. Želio sam poštovati stil mainstream televizijskog dokumentarca, ali nikad nisam mislio da će ljudi povjerovati u to dulje od nekoliko minuta.” Osim što su ciljali na establišment, kažu autori dokumentarca, htjeli su ismijati površnost mnogih TV dokumentaraca u kojima se ne postavljaju ozbiljna pitanja a problematični detalji se preskaču. I tako je ispisan još jedan mali dio televizijske povijesti.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
