Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Luka Peranić, riječki dopisnik Kulta Plave Kamenice, jutros je javio da se u nedavno otvorenoj riječkoj ekspozituri zagrebačkih roštiljarni Batak stvaraju neviđeni redovi i da stol treba rezervirati i po desetak dana unaprijed.
Pa smo nazvali Ivicu Robića, direktora F&B-a lanca Batak, da provjerimo što se događa u kvarnerskoj podružnici najpoznatijeg hrvatskog roštiljskog brenda.
Gospodin Robić rekao nam je da Batku svugdje ide dobro, ali da posao u Rijeci ide toliko dobro da se polako razmišlja o otvaranju još jednog riječkog Batka.
Ćevapi i pljeskavice, čini se, ponovno osvajaju Jadran. Ovdje je, naravno, riječ o vrlo kontroverznom pitanju. Ćevapi i pljeskavice ne pripadaju moru. Batak, kao ni McDonald’s, nikad se ne bi trebao otvoriti na Korčuli, Lastovu ili Dugom Otoku.
Drugo, restorani na jadranskim rivama, koji unatrag četrdesetak godina pripremaju ćevape, pljeskavice i ražnjiće, uglavnom prodaju najgore smeće pa su teško kompromitirali sam roštiljski žanr.
Jedina jadranska roštiljarna u kojoj smo jeli zaista vrhunsko meso bila je Lanterna na rubu uvale Čikat u Malom Lošinju, prije četiri ili pet godina.
Treće, ćevapi i pljeskavice uistinu se ne bi smjeli posluživati u tradicijskim restoranima a posebno ne u istarskim i dalmatinskim konobama.
S druge strane, očito je da i na moru postoji velika potražnja za dobrim roštiljem na drveni ugljen.
Batak je uspješno uletio u tu prostranu restoransku nišu, budući da Batak nudi standardiziranu kvalitetu po pristupačnim cijenama, uz dobar izbor vina i raznolika predjela koja nadilaze definiciju roštiljarne. I zato Batak u Rijeci rastura, a ni u Puli nije puno slabije. Ćevapi su, dakle, drugi put došli na more. Ovaj put će, čini se, zavladati većim jadranskim gradovima.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
