Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Po dolasku u More prvo što smo primijetili je da skoro svaki stol ima neki niskobudžetni kečap pun šećera i Zvijezdinu majonezu. Okej, pomislili smo, ima dosta djece pa možda gosti traže. Međutim, osoblje donosi ove drugorazredne kondimente gotovo svima. Ne i nama, ali…
Za glavno jelo naručili smo fiorentinu jer nam se činila najzanimljivija. More je poznato i po svježoj ribi. Fiorentina je na stol stigla na metalnom ovalu kao iz prošlog stoljeća, s kupovnim ajvarom i lukom. Ajvar je definitivno umak za roštilj poput ćevapčića ili kobasica. Dobiti ajvar i luk uz navodno vrlo dobar komad mesa koji je proveo više od 45 dana u ageru kako piše na jelovniku, jedna je od većih gluposti koje smo vidjeli u restoranskom poslu. Zaista ne znamo kome je takva ideja pala napamet.
Sama fiorentina je bila grozna. Imali smo osjećaj da ni sekunde nije provela na grilu već je neko vrijeme provodila na tavici na nepropisnoj temperaturi. Mjestimice su komadi mesa bili presušeni, mjestimice nedovoljno pečeni pa je tako meso doživjelo debakl. Šteta navodnog vremena provedenog u ageru i cijele energije potrošene na ovakav finalni proizvod.
Ostatak sad već smiješnog ovala nije bio ništa bolji. Kupovni krumpirići plivali su u masnoći, nejestivo gnjecavi, a povrće sa žara, klasična paprika i tikvice, potpuno nezanimljivi. Na jelovniku nema ni tragova sezonalnosti ili ikakvog truda oko ponude. Stvar je jednostavna. Turista ima, turisti će doći, pojesti, otići i vjerojatno se više nikad neće vratiti pa se ni ne treba previše truditi. Na parkiralištu, recimo, nismo vidjeli nijednu lokalnu tablicu.
Najbolji dio posjeta Moru je zaista korektan istarski pršut. Sir koji smo pojeli je beskarakteran, a kruh donekle jestiv i pohvalno je što je za stol došao skoro vruć. Vinske karte bolje da ni nema. Jedno od dva buteljirana vina su vina poznatog istarskog tartufara, a drugo u maloprodaji možete pronaći za otprilike pet eura. Kad smo upitali imaju li kakvo crno vino na čaše i koje vinarije, dobili smo odgovor kako imaju cabernet.
Ovdje naravno ne krivimo konobare, jednostavno ih nitko nije imao volje ni želje naučiti. Izbor piva se svodi na Karlovačko, Istarsko i Heineken. Gostionica More pokazala nam je onu stranu hrvatskog ugostiteljstva u kojoj se ne pazi na apsolutno ništa jer je jedini motiv biti otvoren nekoliko mjeseci za njemačke turiste. Jednu od lošijih večera u ne baš lijepom ambijentu platili smo 88 eura. Otprilike 88 eura previše.
Lovrečica -Vižintini 24a, Umag,
HRANA 2 VINO 2 Servis -3 AMBIJENT -3
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
