ZIMSKA DEPRESIJA Riječki noćni život beznadno je dosadan i promašen

Zadnjih smo par vikenda u Rijeci pokušali istražiti što je još ostalo od riječkog noćnog života kakvoga se sjećamo. I koliko se zapravo sjećamo noćnog života u Rijeci gdje smo proveli srednju školu i dio studentskih dana?

Bitna napomena jest da izlazim od početka srednje škole kad je to relativno normalno, dakle od 2013. ili 2014. Rijeka ni tada nije imala prebogat ni raznoliki noćni život. On se uglavnom svodio na miks internacionalne strane pop muzike i domaćih zabavnih pjesama koje bi se puštale u istom klubu. Naravno, bilo je mjesta na kojima su puštali čiste cajke, ali uvijek ih je makar moje društvo zaobilazilo u širokom luku. Neka od omiljenih mjesta su bila Karolina gdje nas apsolutno nikad nisu puštali jer smo bili premladi, Skybar na vrhu zgrade na Korzu koji je preživio možda par mjeseci, River gdje je izlazila nešto starija ali prilično kul ekipa, brod Nina  gdje su se održavali razni partiji za početak ili kraj školske godine, određeni broj manjih kafića i naravno najpopularniji Capitano, koji je bio apsolutni hit svima i svi su željeli biti tamo.

Kasnije, u studentskim danima, došao je prilično dobro osmišljeni  Đir po Starom Gradu koji je obuhvaćao nekoliko kafića koji bi se tijekom noći svaki utorak pretvorili u mini klubove. Ideja  da idete od jednog do drugog kafića živi i danas, iako nismo sigurni koliko je više popularna. U našim studentskim danima popularna je bila i Crkva, mali alternativni klub koji je radio vrhunske cro trash i hip hop partije u Ružićevoj ulici, kao i Život.

Tu je i gotovo legendarni Pommery u samom srcu Korza koji je okupljao valjda tisuće ljudi svakog vikenda u otprilike dvadesetak kvadrata koliko je imao. Bio je tu i Bar Bar, koji je uvijek imao simpatičnu vibru i gdje se išlo na cugu ili dvije prije pravog izlaska. Opet bitna napomena, ovo su moja sjećanja. Naravno da je netko drugi išao u druge klubove, ali izbora je bilo što je pokazuje i ovo nabrajanje. Nešto stariji se sjećaju i El Ria ili možda nekih drugih klubova, a još stariji Palacha i izlazaka u Opatiju, što danas nikome ne pada napamet. Klubovi se naravno zatvaraju i otvaraju, mijenjaju vlasnike, ideje i žanrove, muzika koja je sada popularna već sutra neće biti. Klubovi se moraju prilagođavati i evoluirati.

No, ono što smo vidjeli u zadnjih nekoliko izlazaka Rijeci, ne ulijeva nikakav optimizam. Nema ni evolucije ni napretka. Naprotiv, Rijeka je nazadovala za nekoliko stupnjeva. Možda je kriva sječanjska depresijanakon manijakalnog trošenja u božićnom periodu, ali kladio bih se da nije do toga. Grad je jednostavno odustao od noćnog života, iako u njemu živi značajan broj studenata, lokalnih, domaćih i stranih, koji su sigurno željni dobre zabave. Prema dostupnim informacijama, riječko sveučilište broji otprilike 17 tisuća studenata.

Pa kako onda izgleda Rijeka u petak za vrijeme izlaska? U grad smo se zaputili oko jedanaest navečer, kako smo izlazili i kad smo studirali. Odabrali smo nekoliko točaka. Prva napomena. Od svih gore nabrojanih klubova i kafića koji se noću pretvaraju u klubove jer Rijeka zapravo nema klubova, preživjelo ih je vrlo malo. Parkirali smo na Socijalnom i spustili se preko Sv. Vida do centra. Bar Bar je bio relativno prazan, gotovo da nije bilo nikoga, samo je jedna grupa azijskih doseljenika slavila rođendan. Pa smo otišli do Starog Grada gdje, opet, nije bilo nikoga.

Rakhija bar bio je kompletno prazan, kao i okolni kafići, u kojima ljudi uz glasnu muziku piju piće, bez osjećaja pravog izlaska. Ni dalje u našoj noćnoj šetnji nismo vidjeli ništa što bi moglo asocirati na pravi izlazak čak ni na udarnim mjestima. Tu spadaju Apotheca koja je od malenog, gotovo craft bara  postala mainstream, mjesto donekle civiliziranih izlazaka vikendom na koje dolazi mnogo ljudi, zatim popularni Šprinter bar koji je dosegao plafon popularnosti jer ga je sa sličnim konceptom (koji uključuje narodnjake) zamijenio Concept bar i restoran u Starom Gradu, trenutno očigledno najpopularnije mjesto za noćne provode s obzirom da se u njemu i oko njega može vidjeti puno mladih Riječana.

Nešto ljudi se okupljalo na Koblerovom trgu, ali zapravo najsramotniji dio cijelog noćnog gradskog imidža je pothodniku Adamićeve ulice, gdje iz kafića trešti turbofolk koji odzvanja cijelim centrom Rijeke. I tako već godinama. Nitko ovaj problem ne može riješiti, niti izgleda ima volje. Rokersko-punkerskim gradom koji to odavno više nije, sada dominiraju lake note. Potpuna kapitulacija. Ostala mjesta ili su ugašena ili kompletno zatvorena i pretvorena u nešto sasvim drugo ili više nemaju apetita za noćne izlaske. Karolina je sada najdosadniji, grozno uređeni kafić koju bi pod hitno trebalo maknuti s rive ili mu kompletno promijeniti koncept.

Capitano ne postoji već godinama, pretvoren je u kockarnicu. Kockarnica u Rijeci nažalost nikad dosta. Kontroverzni Pommery, za koji riječka vlast ne zna u čijem je zakupu ili podzakupu, zatvoren je i čeka bolje dane. Palach ne radi godinama, a s prostorom ne znamo što se događa. Kao vjerojatno ni riječka vlast. Klub Crkva je imala nekoliko izazovnih godina u pandemiji i nakratko je bila zatvorena, sad je prilično popularna među underground ekipom. Atraktivni Skybar ne radi već više od desetljeća. Sve u svemu, prilično depresivan izlazak.

Riječani su primorani birati između par lokacija za izlaske, koje nisu odveć privlačne niti raznolike. Riječki noćni život je zapravo potpuno promašen, domaćim ljudima ne nudi ništa, kao ni turistima koji dolaze u sezoni. Našu smo večer završili u FinoVinu, zaista najboljem mjestu za izlaske u centru grada. I ustanovili kako ništa ne gubimo time što više baš i ne izlazimo često. 

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.