U jučerašnjoj carbonari u Trecci sve je bilo rubno, a opet konzervativno. Rigatoni su bili kuhani toliko a la dente da ste osjećali dosta jaki otpor pod zubima, ali su poslije prvog griza postali ugodno mekani, bez miligrama okusa sirovog škroba karakterističnog za nedovoljno skuhanu pastu. Umak je bio jako kremast ali i jako gust. Treccin chef napravio je carbonaru u sekundu točno.
U carbonari smo dobili gotovo jednako mnogo hrskavog guancialea koliko i rigatona; guanciale je osim raskošnog okusa i teksture optimalno posolio Treccinu carbonaru. Naposljetku, carbonara je obilovala tostiranim polovicama zrna crnog papra: ovako minuciozan rad na osnovnoj verziji carbonare, bez ikakvog pomaka u receptu, nismo vidjeli nigdje u Hrvatskoj.
Fettuccine ručno napravljene u Trecci, s precizno obrađenim iznutricama tri različite životinje, podsjećale su pak na nešto što se desetljećima kuha kod kuće i što je, opet bez ikakvog twista, preneseno u veseli restoranski ugođaj uz tehnički perfektne kulinarske postupke.
Slično vrijedi i za predjela, marinirane pečene paprike s bosiljkom i izvrsnim inćunima, i celer napravljen kao volovski rep, u odličnoj šalši od rajčica. Trecca, otvorena 2018. godine s dosta radikalnim ideološkim stavovima, tipičan je predstavnih novih rimskih gostiona: Trecca ne priprema skupe sastojke, jelovnik od petnaestak jela mijenja se veoma često, iznutrice se koriste u barem trećini recepata, cijene su niske a vina prirodna.
No, najvažniji, dubinski element Treccine misije jest tehnički savršeno obnavljanje okusa i tekstura starih građanskih jela kakva su ona nekad bila, bez uvođenja bilo kakvih modernijih elemenata, sastojaka ili procedura iz drukčijih gastronomskih rukopisa i kultura. Utoliko Treccu možemo smatrati dubinski subverzivnom u odnosu na suvremene restoranske trendove, koji su već dugo zaraženi postmodernizmom.
Trecca se nalazi u ulici Alessandro Severo, u grafiterskom, ljevičarskom, svojedobno radničkom a sada hipsterskom kvartu Garbatella u kojem je, međutim, odrasla i sadašnja talijanska premijerka, ultradesna Georgia Meloni. Trecca je ekscentrično uspješna. Kad smo rezervirali, najavili su nam da ćemo morati otići poslije sat i pol. I doista, u 9 i 36 na stol nam je stigao račun. Osoblje nije imalo izbora, jer se ispred restorana, koji nije velik, već stvorio red gladnih Rimljana (u Trecci gotovo da nema stranaca, ne postoji engleska verzija jelovnika). Vrlo dobru večeru s četiri čaše pet nata iz Prosecca i buteljom odličnog carricantea s Etne platili smo 110 eura. Rim zaista ne mora biti skup.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.