Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Mrgani su uspavano selo pored Kanfanara, u okolici Rovinja. Putujete li iz smjera Rijeke, nakon silaska s autoceste možete naići i na lijepe ruševine Dvigrada pored kojih je smješten neki bezvezan fast food restoran. Desetak minuta i nekoliko serpentina kasnije, Mrgani kao da su odsječeni od svijeta i postoje samo za njemačke turiste kojima smo bili okruženi.
Dolazak u Mrgane 42 nije najsretniji trenutak. Imate osjećaj da dolazite kod nekoga doma,, u lošem smislu. Mrgani 42 mora bi još puno raditi na uređenju. Stol za kojim smo sjedili gleda u vrt koji izgleda poput gradilišta, s davno otpijenim staklenim bocama Ožujskog piva, mješalicom za beton, raznim alata i nedovršenom pekom, dok domaćini cijelo vrijeme prolaze kraj toga i doimaju se nezainteresirani za nered oko restorana. Nadalje, naš je stol bio postavljen na golim ciglama, bez pločica. Mrgani zaista imaju jedan od najgorih ambijenata koje smo doživjeli u Istri, pa ih zbog toga ne možemo preporučiti nikome tko planira izlazak u restoran.
U restoranu čudnu atmosferu pojačavaju turisti koji stalno dolaze, mahom Njemci, a nije jasno kako su saznali za to malo skriveno mjesto. U takvom objektu kvazirestorana Mrgani poslužuju valjda najdosadniju interpretaciju istarske kuhinje koju smo dosad vidjeli. Koja zapravo ni nema puno veze s Istrom. Mrgani nude, svaka čast na iskrenosti u jelovniku, pašte s vrhnjem, tartufatom, pileća prsa, pohanu piletinu, steakove od kojih svaki dolazi s umakom od vrhnja, hamburgere i ribu iz uzgoja.
Sad već prilično depresivan pogled na jelovnik postaje još depresivniji kad se pogleda vinska karta, koja sadrži ravno dvije etikete označene kao “bijelo” i “crno vino”. Pa smo uz neko grozomorno crno vino ipak naručili pašaretu, kao jedini spas. Hrana u Mrganima nije napadno loša, ali je napadno industrijski prosječna. Svako od jela koja smo probali nemaju nikakav distinktni okus niti osjećaj domaće istarske kuhinje. Istarski sir je korektan ali nipošto ne spada među bolje sireve koje smo probali u Istri, regiji koja proizvodi neke od najboljh hrvatskih sireva.
Juha od rajčica, koja bi trebala biti u špici sezone, ima okus juhe iz vrećice, doslovno se ni po čemu ne razlikuje od dosadnih industrijskih juha. Fuži s boškarinom, prevelika porcija pašte i šuga, također pate od pomalo amaterske pripreme. Jela koja smo pojeli u Mrganima 42 pokazuju dosta negativnih strana istarskih turističkih konoba, koje gostima pokušavaju sve i svašta podvaliti pod istarsku kuhinju.
HRANA +2 VINO 1 AMBIJENT 1 SERVIS 3
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
