O gostionici Putniku svi imaju mišljenje, a mišljenja su najčešće podijeljena. Putinku, smješten taman prije naplatnih kućica za autocestu na Grobniku, nekima je jedan je od najdražih restorana, u kojem su porcije velike, hrana domaća, jednostavna i poznata, a kuhanje nije šlampavo kao u mnogim restoranima tog žanra. Drugima se Putnik u zadnjih par godina užasno pokvario, i jednostavno više nije kakav je nekad bio. Jela se podgrijavaju, usluga nije na razini, a hrana užasna. Trećoj skupini je lokal sasvim solidan, neobavezan, gdje se može pojesti dobra marenda na pauzi od posla ili puta. Tko je u pravu?
Iznenađujuće, svi su zapravo u pravu. Putniku je sve gore navedeno, s bitnim oscilacijama. Jedan dan sve može biti izrazito dobro, proći bez greške, dok već drugi dan kuhanje postaje amatersko. U tome je nekako i čar Putnika, da izaziva snažne reakcije. Nebrojeno puta smo vodili rasprave s profesionalnim ugostiteljima pa i obiteljske prepirke o tome je li Putniku zapravo dobar restoran. Kad bi riješio oscilacije, bio bi gotovo idealan primjer kako bi restoran uz cestu koji prihvaća sve slojeve društva trebao izgledati.
Na parkingu možete naići na skupe aute poput Ferarrija, BMW-a i sličnih marki te svih mogućih srednjih i nižih cijenovnih ranga automobila. Postoji još jedan razlog Putnikove popularnosti, a to je naravno lokacija, koja teško može biti bolja. Svatko tko se vraća za Zagreb, tko ide na duži put ili radi u industrijskoj zoni Kukuljanova može komotno stati na brzinski odmor i okrijepu. Sličnih lokacija na ostatku puta jednostavno nema, osim fast food lokala koji često niču uz benzinske postaje.
Mi smo u Putnika svratili na brzinski ručak i naravno, kao i svaki put, dočekela nas je ogromna gužva. Za stol se doslovno morate izboriti. Konobare nije previše briga što čekate u redu, morate se snaći sami ako nemate rezervaciju. Kad smo se nakon desetak minuta napokon uspješno izborili za stol, naručili smo s legendarne crne ploče: jedno teleće pečenje i šnicle u saftu. Svojevrsna potpisna jela lokala, na koja se ovdje jednostavno mora doći.
I tu se nastavlja priča o oscilacijama u kuhanju. U zadnjem posjetu restoranu, teleće pečenje je bilo suho i skoro nejestivo. Ovoga puta sasvim druga priča. Sočno, s čistim domaćim okusima predivnog pečenja uz vrlo dobar krumpir i malo paprike sa grilla te idealan toč. Šnicli sa saftom su također ikonografsko rustikalno jelo koje je ovdje sasvim dobro pripremljeno, s bogatim umakom i mekanim mesom uz tek poneku žilicu. Problem je u pire krumpiru, za koji znamo da u Putniku može biti dobar. Međutim, pire koji smo dobili za ručak u restoranu ne bi smio servirati ni kućni kuhar početnik. Već na prvi pogled je pun grudica i to ne malih. Pa taj pire jednostavno nismo ni taknuli.
Za desert smo naručili dvije kremšnite, koje su korektne ali prevelike. Jedna bi bila dovoljna za dvoje gladnih ljudi. Dok smo sjedili na terasi, neprekidno su dolazili novi gosti, nijedan stol nije bio prazan više od desetak sekundi. I tako skoro svaki dan, u svako doba godine, što je ogromno priznanje za restoran. Putniku je jednostavno izabrao dobitan poslovni model, što u kombinaciji s dobrom lokacijom, brzinom kuhinje i servisa te prilično jeftinom hranom nije nimalo lako. Ručak u najpopularnijem restoranu na širem riječkom području platili smo 39 eura.
Kikovica 2, Soboli, Čavle
HRANA 3 VINO 1 SERVIS 3 AMBIJENT 3
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.