Najnoviji rezultati Decanterovih Svjetskih nagrada pokazuju ubrzani rast kvalitete srednje struje hrvatske vinske industrije. I to je dobro

Čak 25 zlatnih medalja za hrvatska vina na najnovijim Decanterovim svjetskim vinskim nagradama (DWWA) predstavljaju zaista izvrstan rezultat. Zanimljivo je, međutim, da se ne radi o radikalnim ni preoriginalnim stiliziranim  vinima. U nizu prijašnjih Decanterovih ocjenjivanja najbolje su rezultate katkad postizala zaista veoma originalna i neobična hrvatska vina; od prvog velikog šampiona, Enjingijeva kupaže Venje, preko Bodrenovih ledenih vina, do Marjanova Plavca sa skoro 17 posto alkohola, ili Cattunarove 240 dana macerirane malvazije Nonno, ili pak Fakinove mutne malvazije La Prima.

Ove su godine, međutim, uz svega par iznimaka, zlatne medalje za Hrvatsku osvojila sasvim konvencionalna vina; iznimke su Neričin Pošip 60 iz amfore, Benvenutijev bordoški muškat San Salvatore (koji, međutim, stalno osvaja zlatne ili platinaste medalje), kutjevačka Ledena graševina, Frankovićev fenomenalni passito muškat Luna d’Oro i možda možda Korta Katarinin deset godina odležavani plavac Reuben s Private Reserve. Sva ostala hrvatska vina sa zlatnim medaljama pripadaju srednjoj struji vinske stilizacije. Što nije kritika nego, naprotiv, kompliment.

Prilično smo sretni i zadovoljni što konvencionalni sauvignon blanc, tribidrag, malvazija ili škrlet vrijede 95 ili 96 bodova na najvažnijem svjetskom vinskom natjecanju. Trijumfi konvencionalnih vina pokazuju da je srednja kvaliteta vinske proizvodnje u Hrvatskoj dramatično porasla. I to je zapravo značajnije od rekordnog broja zlatnih medalja, kojih je više nego dvostruko više u usporedbi s lanjskim Decanterovim Svjetskim nagradama, na kojima su hrvatska vina osvojila jedanaest zlatnih medalja (ali i tri platinaste). Bilo koju vinsku zemlju možemo smatrati ozbiljno relevantnom tek kad njena mainstream vina postanu međunarodno prihvaćena, što se Hrvatskoj upravo dogodilo u Londonu.

Kad je pak riječ o pojedinim proizvođačima, nema nikakve sumnje da se vinarija Benvenuti s čak tri zlatne medalje nametnula kao najuspješnija vinska kuća u Hrvatskoj. Potrebno je, zatim, istaknuti vinariju Galić, koja je dobila dva zlata, jedno za slavonski sauvignon a drugo za dalmatinski tribidrag. Cmrečnjaki iz Međimurja poslali su na DWWA šest uzoraka i svih je šest osvojilo medalje, uključujući jedno zlato. Naposljetku, sedamnaest godina stara beljska suha Graševina, koja je prije malo više od mjesec dana osvojila zlatnu medalju na International Wine Challengeu, sad je taj uspjeh ponovila i na Decanterovim Svjetskim nagradama. Utoliko suha beljska Graševina iz 2006. godine može konkurirati za titulu jednog od najuspješnijih hrvatskih vina u 2023, što je samo po sebi prilično fascinantno s obzirom na njenu dob.

Decanterove medalje hrvatskim vinarijama služe kao efikasan alat za domaću prodaju vina. Krajnje je vrijeme da se hrvatski uspjesi na DWWA počnu pretvarati u argument za organizirani izvoz hrvatskih vina na zapadna i dalekoistočna tržišta.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.