Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Navetta je zaostala negdje u nekom prošlom vremenu. Ova gostionica, smještena na cesti preko puta kampa u Fažani, prilično je otužno ogledalo nekih ugostiteljskih praksi u Hrvatskoj. Prvo, u Navetti nema baš nikakvog doživljaja izlaska u restorane. U takve objekte idete mehanički, bez razmišljanja, razmišljajući da ćete nešto pojesti tek toliko da niste pregladni na putu. A upravo ovo na putu je najvažniji dio rečenice.
Navetta predstavlja klasični primjer turističkog restorana u koji dolaze apsolutno nezahtjevni turisti koji očigledno skapavaju od gladi ili im se jednostavno ne da tražiti ništa udaljenije od tri minute šetnje od kampa u kojem su smješteni. Drugo, Navetta na jelovniku ima apsolutno sve i svašta, od ćevapčića do bolonjeza, bečkog, pizza i svega ostalog što ne traži puno razmišljanja već se može lako i brzo isporučiti. Treće, Navetta naravno nema nikakvog senzibiliteta za sezonalnost ili lokalnost (osim u ponekoj vinskoj etiketi, što je premalo). Nema ničega što govori kako je ljeto već počelo, osim po vrućini na neuglednoj terasi.
Četvrto, hrana na stol dolazi ekspresno brzo, kao na traci, što govori dvije stvari: u Navetti žele što veći obrtaj gostiju ili jednostavno imaju golemu količinu hrane spremne unaprijed. Naručena jela dobili smo za nekoliko minuta pa je teško povjerovati da se radi o svježoj hrani. Peto i možda najtužnije, hrana nema baš nikakvog okusa, posebice predjelo.
Carpaccio, iako je bio natopljen acetom balsamicom, nije imao okus po apsolutno ničemu. Uz carpaccio smo dobili i jedan jedini (brojkom: 1) grisin. Na večeri nas je bilo dvoje. Očigledno smo ga trebali prepoloviti i podijeliti. Umjesto toga smo tražili kruh, koji je grozomoran. Pokušali smo popraviti dojam onim podgrijanim pizza kruščićima karakterističnima za sve restorane koji nemaju previše ambicija, ali niti one nisu ništa posebno, iako su bile malo bolje od jako lošeg kruha. Uz to, konobar ih naziva ’’focacciom’’.
Pašta s kaneštrelama i vongolama je ekstremno suha i ljuta poput nekog nabrijanog aglio-olia. Sama pašta se nije uspjela prekuhati od brzine izlaska hrane, dok su školjke teški prosjek. Pržene lignje možda su i najbolje jelo koje smo probali, smjesa im je definitivno solidna ali okusom ne podsjećaju ni na što, a blitva koje je previše za jednu osobu, nimalo bolja od kućnog amaterskog kuhanja.
Navetta kao da ne može ili ne želi biti bolja od uglavnom ispodprosječne gastronomske scene u Puli i okolici (čast rijetkim izuzecima). Kao što smo rekli, u Navetti ćete završiti ako baš nemate nijedne druge opcije. Večeru za zaborav platili smo 88 eura zajedno s buteljom Medeine malvazije, što nam se čini jednostavno previše.
Dragonja 116, Valbandon
HRANA +2 VINO -3 SERVIS -3 Ambijent +2
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
