Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Motovun je prekrasan i jedinstven gradić, možda i najljepši u cijeloj Istri. Motovun je isto tako grad okupiran turistima pa njegova glavna ulica s koje puca dramatičan pogled na okolnu prirodu, asocira na Tkalčićevu u Zagrebu.
I dok Tkalčićeva, uz rijetke izuzetke, hrani gladne turiste najkompromitiranijom vrstom brze hrane, Motovun svoje gladne turiste hrani neambicioznom bazičnom hranom koja najčešće nosi sufiks “sa svježim tartufima”. Kao da su lijepi grad i fantastična namirnica dovoljni, pa se ne treba truditi u kuhanju.
Naravno, kao i uvijek, pa tako i među motovunskim ugostiteljima ima iznimaka koje potvrđuju pravilo. Pod Voltom, koji ima možda i najbolju lokaciju u cijelom Motovunu, negdje je na pola puta. Svakako je riječ o pristojnoj konobi koja je nahranila na desetke tisuća turista i nikoga nije uvrijedila hranom, ali isto tako nije niti nikoga ni oduševila.
Jelovnik je uzoran, ili makar bolje koncipiran od većine, ali ne predstavlja ništa što se ne bi moglo vidjeti i kod nizu sličnih lokala. Red pršuta, red sira, pa tjestenina, rižoto, bifteci i poneki sigurnjak poput pilećih prsa. Mi smo, smješteni za fantastičan stol, prvo naručili ovčji sir, koji je bio tek korektan, i carpaccio koji je bio znatno bolji, rađen školska, serviran na sobnoj temperaturi, blago začinjen i vrlo dobre kvalitete. Carpaccio je bio oplemenjen je i sasvim solidnim tartufima. Prilično je žalosno što nam nitko nije poslužio bilo kakvo maslinovo ulje u najboljoj regiji maslinovih ulja na svijetu.
Isto tako je žalosno što Pod Voltom maltretira goste kupovnim kruhom, koji nije bolji od lošeg kruha iz kvartovskog supermarketa. Iz znatiželje smo htjeli vidjeti kako kuhinja radi omlet s tartufima. Dobili smo neobično precizno pečen omlet, prilično velike porcije, s kojima doručak na takvoj lokaciji u Motovunu jednostavno mora biti magičan. Opet je šteta što uz omlet dobijete katastrofalan kupovni kruh.
Za glavno jelo smo probali rižoto i medaljone, oboje s neizbježnim crnim tartufom. Rižoto, mrvicu prekuhan, ima jedan od najbazičnijih okusa koje možete dobiti, dok su medaljoni dinstani i utopljeni u nekakvom (lovačkom) umaku koji ne donosi previše veselja. Zvijezda glavnih jela je vrlo dobar restani krumpir. Prilično je jasno kako je Pod Voltom turistička konoba u turističkoj ulici, ali se kod njih ipak može pojesti poneko pristojno jelo, pa svakako preporučujemo njihov carpaccio. Vinska karta je kriminalno loša. Opet je nevjerojatno da u lokalu usred Motovuna, jednog od hrvatskih vinskih epicentara, možete dobiti tek pokoju etiketu Tomaza i Bertoše. Ostatak je, očekivano, neimenovano kućno vino. Istarske konobe jedan su od najjačih kanala za afirmaciju istarskih vina. Malokoja to čini. Naručili smo Tomazov teran Barbarossa, neprikosnoveni klasik. Svoj tek korektan ručak pamtljiv tek po lokaciji, platili smo 130 eura.
Trg Josefa Ressela 6, Motovun
HRANA -3 VINA -3 AMBIJENT +4 SERVIS 3
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
