Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U zadnje vrijeme na moru sve rjeđe ulazimo u baš jako loše restorane. Dijelom zato što su se restoranski standardi na Jadranu digli, a dijelom stoga što prečesto moramo jesti poslovno, pa naprosto nemamo vremena za treće razredne gostionice.
Pa ipak, ponekad, jednom ili dvaput godišnje, dogodi se da naletimo na mjesto gdje se nikad i nipošto nećemo vratiti, bilo zbog hrane, bilo zbog antiugostiteljskog ponašanja osoblja ili vlasnika. Evo kratke kolekcije naših najneugodnijih restoranskih iskustava na Jadranu unatrag dosta godina.
Konoba Hajduk, blizu centra Malog Lošinja, ima naizgled lijepu, diskretnu terasu punu zelenila. No, tijekom našeg posjeta prije tri ili četiri godine, nasred terase nalazila se prepuna kanta za smeće. Otpaci hrane i prljave salvete ispadale su iz kante. Cijelo to smetlište oko kojeg se posluživala hrana nitko nije čistio. I sama hrana, duboko smrznuti škampi i prepečene dagnje, bila je prilično grozna.
Orhan je restoran na lijepoj lokaciji na Pilama, ispod Nautike, blizu mora. Orhan je postao nacionalno poznat prije par godina kad su njegovi zaposlenici fizički napali iznajmljivače kanua, neke dečke iz Slavonije. U Orhanu smo pokušali jesti dosta prije tog nasilničkog skandala, ali nam baš i nije uspjelo. Naručili smo oradu s gradela, koja je na stol stigla gotovo sirova. Mi volimo sirovu ribu, ali ne volimo nedopečenu ribu. Konobaru smo pokazali kako izgleda riba koju smo sami počeli filirati. Čovjek je uzeo naše tanjure i vratio se nakon desetak minuta, ali ne s novom svježe pečenom oradom nego s podgrijanim komadima naše polunarezane ribe. Orhan smo, naravno, zauvijek prekrižili.
Lani su nam u čuvenoj splitskoj konobi Fife donijeli beštek sa skorenim ostacima nečije hrane. Kad smo, sasvim zbunjeni, zamolili konobara da nam zamijeni vilicu i nož, on se nije ispričao zbog zaista degutantne pogreške. Hrana kod Fife nije posve loša, barem ona dalmatinska (izbjegavajte bolognese, bečki i slične stvari). Ali, vlasnica i konobari tretiraju goste, osobito strance, kao što neki mrzovoljni narednik tretira regrute koji su tek obukli uniformu.
Ova poznata šibenska konoba orijentirana je jednako protuugostiteljski kao i Fife. No, u ovom se slučaju ne radi o lošem odnosu osoblja prema gostima, nego o lošem odnosu Marende prema vinu. Kad smo 2018. ili 2019. posjetili Marendu, na karti su se spominjale neke butelje kojih, međutim, nije bilo. Konobar nam je gotovo ponosno rekao da imaju samo otvoreno, domaće crno i bijelo vino koje je bilo potpuno nepitko, jednako gozno kao najjeftnije vino iz plastičnih demižona u diskontnim supermarketima. Vlasnici Marende morali bi razumjeti da se ne mogu ozbiljnije baviti hranom, a istodobno duboko prezirati vino.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
