Hvarska pizza iz pekarnice za 480 kuna nije tipična za hrvatski turizam. Ali je tipična za katastrofalan turistički model u gradu Hvaru

Neki tipovi u Hvaru, vlasnici pekarnice Riva prodaju jumbo pizzu za 480 ili 500 kuna. Pizza koliko smo uspjeli shvatiti, nije posuta zlatnim listićima, a vlasnici pekarnice ne stide se ove brutalne pljačke, nego ponosno ističu kako turisti jahti usidrenih u Hvaru odjednom kupuju po 20 pizza za četiri ili pet stotina kuna. Nadamo se da su sve te silne pizze fiskalizirane.

Hrvatski se mediji već danima zabavljaju najskupljom pizzom iz pekarnice u cijeloj zenlji i šire. Pritom izvlače posve pogrešne zaključke pa smo danas u mainstream medijima mogli pročitati u povodu slučaja hvarske pizze, kako Hrvati deru kožu svakome na moru. To je potpuno netočno.

Za 500 kuna u nizu restorana na moru možete dobiti kilogram oborite ribe, dva bifteka, petnaest do dvadeset kamenica, a ponegdje i cijeli degustacijski meni, kao u izvrsnoj Zijavici. Za 350 kuna ili nešto manje, u dubrovačkoj Ezzi možete dobiti goveđi carpaccio s pravim kavijarom a za stotinjak kuna više američki ili australski ribeye steak od 350 ili 400 grama. Te su cijene niže nego u restoranima visokog ranga u većini mediteranskih turističkih gradova. O zaista niskim cijenama u istarskim i kvarnerskim konobama da i ne govorimo.

Sasvim je netočno tvrditi da su cijene na većem dijelu Jadrana razbojničke. Ali je točno da je grad Hvar, bilo da je riječ o klubovima, restoranima ili evo, pekarnicama, postao najspornija i jedna od najgorih hrvatskih turističkih destinacija. Hvarski je turistički model kao što smo nedavno pisali obilježen piratstvom i nadom da se većina gostiju nikad neće vratiti. U takvom turističkom okruženju ni pizza iz pekarnice za 500 kuna ne treba čuditi. Bitno je, jedino, da veći dio Dalmacije ne preuzme hvarski obrazac formiranja cijena.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.