Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Hrvatski su mediji zadnjih tjedana prepuni tekstova o debaklu turizma u Crnoj Gori. Sama crnogorska Vlada priznaje da su ovogodišnji turistički rezultati dvadesetak posto slabiji od lanjskih. Ako je to točno, uistinu jest riječ o katastrofi, jer ne možete zamisliti ništa gore, nego da u postcovid sezoni imate manje gostiju nego u pandemijskoj sezoni.
Crnogorske vlasti tvrde da je do ovog debakla došlo zbog previsokih, napuhanih cijena smještaja, što bi moglo biti točno, kad u Hrvatskoj iz prve ruke ne bismo znali da visoke cijene hotela nemaju negativan utjecaj na dolazak stranih gostiju.
Naprotiv, osim kratke srpanjske rupe koja je trajala od početka do sredine mjeseca, jadranski skupi hoteli uglavnom su puni do zadnje sobe.
Ne radi se, dakle, o cijenama. Radi se o nečem dugoročno puno značajnijem i opasnijem. Crna Gora razvijala je koncept polukriminalnog turizma, oslonjenog na ruske i ukrajinske bogataše. Jedan od glavnih protagonista takvog crnogorskog turizma bio je Oleg Deripaska, ruski kralj aluminija, vlasnik crnogorske tvornice aluminija, i jedan od oligarha koji su se usudili javno kritizirati Putina zbog napada na Ukrajinu.
Gospodin Deripaska bio je suvlasnik glavne crnogorske turističke atrakcije, marine Porto Montenegro, jedine na istočnom Jadranu, koja može sidriti jahte dugačke 180 metara. Deripaska je u projekt Porto Montenegro uspio privremeno uvući i Bernarda Arnaulta.
Glavni klijenti Porto Montenegra bili su, naravno, ruski i ukrajinski velepoduzetnici. U sklopu ove prenapuhane marine otvoren je i hotel s Regentovom franšizom, dok se na Svetom Stefanu otvorio Nobu, koji više ne radi.
Agresija na Ukrajinu definitivno je uništila model istočnog kriminalno političkog crnogorskog turizma. Jer Rusi i Ukrajinci više ne mogu masovno dolaziti na crnogorsko more, niti ruski velepoduzetnici smiju parkirati svoje jahte u Porto Montenegru.
O stvarnoj strukturi crnogorskog turizma zorno svjedoče aktualne statistike: u Budvi se trenutno odmara više od tri i pol tisuće Rusa i više od dvije i pol tisuće Ukrajinaca. Ostatak gostiju, kojih je, ponovimo, dvadesetak posto manje nego lani, čine Srbi i Bosanci.
Turizam koji se oslanjao gotovo isključivo na Ruse i Ukrajince i koji nikad nije imao nikakve veze s pravim turizmom i ugostiteljstvom, nužno je osuđen na propadanje. Rat u Ukrajini odigrao je ulogu katalizatora u tom neizbježnom procesu.
Najsmješnija od svega, s hrvatskog stanovišta, jest činjenica da su negdje od 2012. pa sve do početka pandemije mnogi hrvatski mediji isticali crnogorski turizam kao uzoran primjer za razvoj hrvatskog turizma. Srećom, gotovo nitko u hrvatskoj turističkoj industriji nije želio slušati.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
