Sinoć smo večerali u Plénitudeu, novom pariškom restoranu koji je poslije samo šest mjeseci rada dobio tri Michelinove zvjezdice. Večeru sa dvoje platili smo oko tisuću eura, što je apsolutno opravdana cijena; detaljnu recenziju objavit ćemo ovih dana.
Račun u Plénitudeu zapravo je tipičan za cijene većine europskih i američkih restorana tog ranga, ne računajući španjolske koji znaju biti jeftiniji. Uvijek se, naravno, postavlja pitanje vrijedi li trošiti toliko novca u restoranima. Evo naše kratke liste najvećih restoranskih računa unatrag petnaestak godina, s tim da gotovo nikad ne naručujemo vino skuplje od 200 eura.
Masa je vjerojatno najbolji restoran na svijetu. Po današnjim bi cijenama, računajući i porez koji se ne iskazuje na meniju, večera u Masi koštala oko 2000 dolara za dvoje. Za taj novac gost dobije dvadesetak li više najnevjerojatnijih japanskih sushija od najsvježije ribe koju možete zamisliti (riba za Masu lovi se isključivo na vrhuncu svoje sezone) Četrnaest chefova u smjeni radi za 28 do 30 gostiju. Chef po stolu.
Godinu dana ranije platili smo nešto manje, jer smo preskočili wagyu, koji je dodatna opcija na Masinom meniju.
Meniji Alaina Passarda preklani uoči pandemije koštali su između 500 i 600 eura. Passardovi okusi, tehnike i elegancija kuhanja uistinu su nenadmašni. Passard ima tri zvjezdice od 1996. godine
Noma je iznimno utjecajni gastronomski spektakl. Sadržajno gledajući, Noma gostima ne daje ni dovoljno zadovoljstva ni osobito inspirativno kognitivno iskustvo.
Per Se, gdje dvoje danas teško mogu večerati za manje od 1500 dolara, savršeni je restoran s pomalo neuzbudljivom hranom. Servis i pogledi na Central Park su nenadmašni, ali kuhanje nikad nije zasluživalo tri zvjezdice.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.