Cibonin centar, svojedobno dom luksuznih restorana i popularnih klubova, danas je najzapuštenije mjesto blizu centra Zagreba
Cibonin centar izgleda gore nego katastrofalno. Cibonin centar izgleda kao da je kroz njega prohujao neki brutalni rat, koji ne uništava beton i staklo ali uništava ljude i njihove poslove. Pod Ciboninim centrom podrazumijevamo veliki, dijelom zatvoreni prostor u koji se može ući s tramvajske stanice u Savskoj, odmah poslije Tehničkog muzeja, i koji se otvara prema Ciboninoj dvorani, Trgu Dražena Petrovića i poslovnom tornju pokojnog Agrokora.
Cijeli je taj kompleks, preko puta Studentskog centra, izgrađen 1987. godine, u povodu Univerzijade , događaja koji je Zagreb učinio normalnim, živim gradom, prvi put poslije milijun godina. U Cibonin centar uselile su se financijske institucije poput PBZ-a, a desetak godina kasnije neboder je zauzeo Agrokor. Ako se dobro sjećamo, Ivica Todorić imao je ured na sedamnaestom katu, s fantastičnim pogledima na Zagreb. U prolazu između Savske ulice i Cibonine dvorane mijenjali su se prestižni lokali.
Krajem osamdesetih u podrumu je radio skupi nacionalni restoran, gdje smo prvi put probali Enjingijeva vina. Na gornjoj lokaciji, iznad poslovnice PBZ-a, i pokraj ondašnje Uprave PBZ-a, početkom devedesetih otvorio se veoma luksuzni Maximo, koji je želio biti fine dining restoran, ali nije baš znao što je fine dining.
U dvijetisućitim godinama u taj je prostor ušao Black Rock, restoran koji je pekao steakove na vrućem vulkanskom kamenju, ali čiji vlasnik nije imao pojma o ugostiteljstvu. U prizemoj razini Cibonina prolaza sve je vrvilo od kafića koji su uoči i poslije utakmica bili prepuni. Cibonin prolaz bio je udomio i jedan od prvih specialty coffee kafića u Hrvatskoj.
Osim kafića, oko Cibone radilo je i nekoliko fast food dućana. U zgradi naslonjenoj na Cibonin kompleks otvorio se prvi hrvatski Subway . U vrijeme lansiranja Subwaya u podrumu se otvorio jedan dosta popularan noćni klub.
Danas smo prošetali Ciboninim centrom. Puhao je jugo, s toplom, ali turobnom kišom. Ono što smo vidjeli bilo je još turobnije. Skoro svi kafići trajno su zatvoreni. Svi fast foodovi trajno su zatvoreni. Na katu već dugo nema restorana, a u podrumu nema ni noćnog kluba ni restorana. Cijeli centar zaudara po memljivoj prašini i osjećaju propadanja.
Sve to kraj Trga Dražena Petrovića, pedesetak metara od bivše Uprave Agrokora i manje od kilometra od Hrvatskog narodnog kazališta. Nikad, ali baš nikad u centru Zagreba nismo vidjeli ovako drastičan primjer zapuštenosti i neuspjeha.
U redu, Cibona je već odavno propala kao ozbiljan natjecateljski klub, pa je logično da nitko ne ide na njene utakmice; Fortenova je, tko zna zašto, možda iz glupih simboličkih razloga, ispraznila Agrokorov toranj. Ali Cibonin centar, gdje još rade Krašova bombonjera i sex shop po imenu Cibona, počeo je propadati prije propasti same Cibone i Agrokora. Riječ je, čini se, o nevjerojatno sramotnom primjeru upravljanja važnim javnim prostorom.
