Ferdinand knedle nisu grozne: one su samo dosadan industrijski proizvod u šarenoj ambalaži

Ferdinand knedle popularni su beogradski brend knedli od krumpirova tijesta, koji je relativno nedavno otvorio zagrebačku ekspozituru u Radićevoj ulici. Ferdinand u Radićevoj nudi petnaest slatkih knedli po cijenama od 14 do 20 kuna (najskuplje su sa šumskim jagodama ) i četiri slane knedle koje koštaju 13 do 14 kuna. Knedle se prodaju za van, distribuiraju dostavom, a mogu se jesti i u ugodno uređenom lokalu na sredini Radićeve, u kojem se nalaze nalaze tri ili četiri stola.

Jutros smo u Ferdinandu naručili čoko višnju i marakuju s divljom kupinom. Nazivi su odlično izabrani; divlja kupina zvuči seksi, a nemoguće je dokazati da nije divlja. Dizajn knedli također je veoma dobar: šarene su, zabavne, a opet ne pretjerano kičaste.

Problem, međutim, nastaje s tijestom. Ono je toliko gumasto da podsjeća na mochi a ne na prave knedle, koje moraju biti i čvrste i elastične i umjereno rahle. Ferdinadove knedle imaju gumastije tijesto of Ledovih knedli za šljivama iz zamrzivača (a čitatelji ove stranice znaju da nismo veliki Ledovi fanovi) pa tijesto zaslužuje čistu jedinicu.

Nadjevi mogu biti nešto bolji, ali ne moraju. Knedla s marakujom i kupinama ugodno je iznenadila svježim, kiselkastim okusom cijelih kupina.  Čoko višnja, međutim, nema okus po čokoladi nego po Kraš Expressu, prašku za dječji kakao, a ni višnje se nisu istakle prepoznatljivim okusom.

Ferdinadove knedle nisu grozne, nesnošljivo slatke ni premasne. One su naprosto indiferentan industrijski proizvod, koji je dobro brendiran i dizajniran, ali ima veliki nutricionistički problem. Knedle nisu prevelike, od svake smo pojeli jedva pola ili manje, ali ipak, čim smo izašli iz Ferdinanda, stvorio nam se osjećaj kao da smo progutali sadržaj mješalice cementa. I taj osjećaj traje satima.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.