Evo u čemu je tajna Carpacciova uspjeha: ondje imate dojam kao da je New York nakratko svratio u Zagreb

Na Veliku subotu večerali smo u Carpacciu, i to nakom dosta vremena. Najbolji zagrebački talijanski restoran bio je uobičajeno, svakodnevno prepun, premda je centar grada očekivano zjapio prazan: Zagreb se masovno preselio na more, turista ima, ali nedovoljno da bi kompenzirali manjak zagrebačke restoranske publike, a olujni je vjetar mnoge ljude vjerojatno odgovorio od večernjeg izlaska.

Pa ipak, Carpaccio je bio prepun. Došli smo oko sedam i otišli nešto prije jedanaest. Većina gostiju zadržala se oko tri sata, ili jednako dugo kao mi. Gosti naprosto vole sjediti u Carpacciu, bilo da je riječ o strancima koji su prvi put ušli u restoran u Teslinoj, ili o dugogodišnjim stalnim gostima, ili o novim mladim domaćim gostima, poput jednog para koji je sjedio stol do našeg i skoro stalno se držao za ruke. 

Carpacciov megauspjeh traje dulje od deset godina, od samog otvaranja u prosincu 2010. U čemu je tajna Carpacciova uspjeha? Hrana u Carpacciu dobra je do jako dobra, ali nikad nije bila najbolja u Zagrebu, niti je to Vlado Lisak kanio postići: Carpaccio nije zamišljen kao fine dining restoran. Porcije u Carpacciu jesu velike, ali nisu, srećom, najveće u Zagrebu. Vinska karta jest kompetentna, ali nije najuzbudljivija u Zagrebu. Cijene su u redu, ali nisu niže od konkurencije.

Servis je efikasan i ljubazan, a interijer je atraktivan ali nipošto najspektakularniji u Zagrebu. U čemu je, dakle, tajna Carpacciova dugogodišnjeg mega uspjeha?  U preciznoj kombinaciji svih spomenutih, i još niza drugih, teže vidljivih elemenata.

Carpacciov posebni cuvee svih značajnih sastavnica restoranskog posla rezultira u neodoljivoj atmosferi i snažnoj, veseloj životnoj energiji, koja goste doslovno magnetski privlači u restoran. Kad navečer sjedite u Carpacciu imate osjećaj kao da ste u velikoj svjetskoj metropoli; kao da je New York nakratko svratio u Zagreb.

Ni jedan zagrebački restoran nikad nije postigao ništa slično. Vlado Lisak i Boris Prosenica zaista mogu biti ponosni na Carpaccio. U subotu smo u Carpacciu večerali odličnu salatu od divljih šparoga, lijepe, svježe lignje s grilla i jako dobro skuhanu pastu cacio e pepe.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.