Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Prije mnogo, mnogo godina, dok se konobari zagrebačke Korčule još nisu bili rodili, u izlogu tog ribljeg restorana u Teslinoj ulici izmjenjivali su se spektakularni ovali sa škrpinama, listovima, kovačima, grdobinama, škampima, kunjkama i hlapovima.
Korčula je bila jedan od četiri ili pet ondašnjih zagrebačkih restorana koji su uvijek držali vrhunsku oboritu ribu i žive velike rakove. U dvijetisućitim je godinama Korčula počela tavoriti u osrednjosti, da bi se prije četiri ili pet godina našla pred kliničkom smrću. Onda je Korčulu počeo voditi Dražen Boban, vlasnik Vinodola i jedan od najprofesionalnijih zagrebačkih restoratera.
Korčula se u kratkom vremenu pretvorila u prvorazredni riblji bistro, s nizom maštovitih i precizno pripremljenih popularnih jela. Divlje ribe, premda se nalazi na jelovniku, uglavnom nije bilo. Ovog se petka, međutim, oborita riba u velikom stilu vratila u Korčulu: s ovala punog kokota, velikih šanpjera i dalmatinskih škampa naručili smo pica, jer je bio najmanji, premda je na fotografiji vidljivo da je sasvim dobro narastao za svoje gabarite.
Pic je, dakle, bio fenomenalan baš kao što mora biti svježa divlja bijela riba: pun, bogati okus, čvrsta i sočna tekstura mesa, sasvim lagano jodirani aftertaste i okus grilla na koži. Ovaj izvrsni pic mogao bi označiti novu eru stare Korčule; prelazak iz bistronomije u žanr klasičnih ribljih restorana kakvi Zagrebu nedostaju. Servis je bio prvorazredan, a riba očišćena upravo perfektno, do zadnje kosti.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
