Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U prvom nastavku ovog mini serijala pisali smo o američkog tradiciji hrane za Halloween ili Noć vještica. U kulturama, koje su se razvijale pod snažnim utjecajem kršćanstva, posebno katoličanstva, tradicija nije vezana uz Halloween već uz Sve svete ili Dan mrtvih.
Kao i u Hrvatskoj, i u mnogim se drugim europskim ali i latinoameričkim zemljama vode rasprave o tome zašto se tamo uopće obilježava Halloween i što bi trebali biti autentični elementi tog blagdana. Donosimo kratki pregled starih običaja i tradicija iz Europe i latinoameričkih zemalja. U trećem nastavku bavit ćemo se hrvatskim tradicijama
Miris začina i kruha u Irskoj je miris praznika Svih svetih. Barmbrack je kruh sa suhim voćem i začinima, nazvan po barmu, ostatku od fermentacije piva. Brza i jednostavna poslastica najčešće se radi s grožđicama, a poslužuje s puno maslaca.
Tradicionalno, u štruci se peku razni predmeti poput novčića ili komadića tkanine, koji imaju specifična značenja vezana uz godinu pred nama. Neki predmeti su dobar znak, neki nisu pa se za Sve svete pažljivo bira svaka šnita kruha.
Pão-por-Deus je više naziv za običaj nego za jelo. Riječ je o tradiciji dijeljenja kruha siromašnima koji je uspostavljen u 15. stoljeću, a ojačao je godinu dana nakon velikog potresa u Lisabonu 1755. koji je uništio dobar dio grada. Potres je bio 1. studenoga, na blagdan Svih svetih. Lisabonu su pogodile glad glad i bijeda i trebalo je sve više hrane za ugrožene stanovnike. Ljudi su lutali ulicama, kucali na vrata i tražili bilo kakvu milostinju, makar to bio i samo kruh. Navodno je Pão-por-Deus dobio ime po molbama siromašnih, “udijelite kruha, tako vam Boga.” Prosjaci su nudili molitve za mrtve i zauzvrat dobivali kruh, kolače i vino, a nešto kasnije uoči Svih svetih djeca su obilazila kuće i pjevala za hranu, još jedna preteča današnjih trick-or-treats običaja. Na radost mnogih, u raznim portugalskim krajevima umjesto kruha dijele se kolači slični malim pincama, nar, okruglice kokosa s rumom i vanilijom ili novac.
Često zvani i fave dei morti zbog ovalnog oblika, ovi meki keksi rade se od mljevenih badema, pinjola, cimeta i limunove korice. Nastali su u Milanu i tipični su za sjever Italije.
Tradicionalni meksički kruh je mekan i sladak, ljudi ga pripremaju i nose na groblja kako bi ga jeli kraj grobova svojih rođaka i tako slave život. Radi se s vodicom od narančina cvijeta, anisom i raznim začinima ovisno o regiji. Ukrašava se formom kostiju ili suza koje simboliziraju suze koje boginja Chimalma prolijeva zbog živih, a često se jede i s omiljenom hranom mrtvih.
Svete kosti su slastica od marcipana koja se za Sve svete jede u Španjolskoj s raznim punjenjima, najčešće kandiranim žumanjkom i preljevom od sirupa. Naziv je dobio zbog izduljenog oblika i punjenja koji podsjećaju na kost i koštanu srž. Malo je nejasno kako se ove slastice pripremaju od marcipana. Smatra da je marcipan u španjolsku kuhinju stigao s Andaluzijskim periodom od 711 do početka 11. stoljeća kad je veći dio današnje španjolske bio muslimansko kraljevstvo, a Huesos de santo su puno stariji recept. Neki, pak, tvrde da je slastica u ovom obliku nastala tek u 17. stoljeću jer je nakon berbe u rujnu, u listopadu i studenom bilo puno badema.
Likovi od pečenog tijesta ili wawa kruh dio su tradicije Svih svetih u Peruu i prodaju se masovno na ulicama i tržnicama. Na grobljima se dosta jede i lechon, pečeni odojak, tipičan za sva slavlja. Cusco je posebno poznat po prazničnim kruhovima i pecivima za Sve svete.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
