POVIJEST SE PONAVLJA Gostioničarski list iz 1910. godine pokazuje da su i ondašnje vlasti zanemarivale ugostitelje

U Zagrebu je od 1. svibnja 1907. do 15. svibnja 1913. godine izlazio Gostioničarski list, strukovno glasilo hrvatskih gostioničarsko-krčmarskih zadruga. Tiskao se kod Braće Kralj i objavljivao se dvotjedno.  

U digitaliziranom dijelu arhiva Gradskog Muzeja Karlovac ovih smo dana pronašli uvodnik iz devetog broja od 15. travnja 1910. godine. Ovaj dokument pokazuje da se pozicija ugostitelja u Hrvatskoj praktički nije mijenjala više od stoljeća. Glavna tema hrvatske ugostiteljske scene u proljeće 1910. bili su novi zakoni o regulaciji tržišta vina, koji su obuhvaćali sve od kontrole ispravnosti i autentičnosti vina do zakona o točenju vina u krčmama i gostionama.

Iz uvodnika se vidi da je u ugostiteljstvu vladao kaos. Sistem je bio birokratiziran i spor kao i danas, porezi, prirezi i nameti opterećivali poslovanje, propisi su bili nelogični i uglavnom su se provodili na teret ugostitelja, cvjetala je prodaja vina u ilegalnim lokalima, a političari su pokazivali otvoreni prezir prema ugostiteljstvu koje je i tada bilo važna ekonomska grana. 

Uvodnik se osvrće na inicijativu hrvatskih ugostiteljskih udruga da kandidiraju vlastite predstavnike na izbore za parlament kako bi mogli zastupati interese biznisa, budući da nitko od političara i narodnih zastupnika nije bio zainteresiran za probleme ugostiteljstva. 

Iz uvodnika je jasno da su političari tu incijativu dočekali s podsmjehom, a uredništvo Gostioničarskog Lista izravno se osvrće na komentar objavljen u listu Pokret, koji je uvrijedio ugostitelje. 

Tek prvi puta, što je trinajst hiljada i pet stotina gostioničara iz naše zemlje zaželjelo, da budu interesi ovih obrtnih grana zaštićeni; velim “zaštićeni” u samom zakonodnavnom­ tijelu, počeli su organi, tj. novine, nekojih po­litičkih stranaka cviljeti i jaukati, te se tobože snebivati, kako dolazi ovaj stalež — da iz svoje sredine šalje zastupnika u sabor. Biti će, da smo pisanjem Gostioničarskog Lista, kojim se pozivaju gostioničarski drugovi u izbornu borbu — stali nekojoj gospodi na — kurje oko.

U broju ranije, Gostioničarski List je napisao da “niti će popovi, a niti advokati, koji sačinjavaju veliku većinu našega sabora – htjeti i moći zastupati uz ostale – i naše interese. Pokret, koji se ne može nikako da sprijatelji sa mišlju da bi uz advokata sjedio jedan ‘birtaš’ u saboru, veli: Zar neimadu gostio­ničari dovoljno narodnih zastupnika u saboru, koji će uz ostale i njihove interese štititi?”

List Pokret žestoko je kritizirao i saveznog tajnika Srećka Pavlekovića, kojemu su izbornici Bošnjačkog kotara ponudili kandidaturu na izborima, pa Gostioničarski List pita: 

Zašto to Pokret čini? Bezuvjetno zato, jer se ne mogu gospoda oko Pokreta nikako sprijateljiti sa time da bi ‘birtaš’ koji gospodu oko Pokreta u svojoj gostioni podvara – sjedio uz nje u sabornici i još zato jer baš ta gospoda preziru i umalovažuju gostioničarsko- krčmarski stalež. Prezir i umalovažanje dokazao je Pokret već time što je u citiranoj vijesti rekao: Pa sve, kada bi i gostioničar došao u sabor, što bi od toga imao gostioničarsko-krčmarski sta­lež. Taj bi tek u pet godina dana mogao iznijeti jednu nesuvislu Interpelaciju o — preopterećenosti gostioničara?! Zar gostioničarsko-krčmarski stalež zaslu­žuje da ga se na taj način umalovažuje?…Zgnjušati se moramo kad jedno glasilo, koje je dobrim dije­lom podupirano od gost. i krč. staleža sa ovakovim nedoličnim tonom piše o istome. A sada držimo, da nam je dužnost da Pokret o podpuno protivnom uvjerimo, pa ćemo sa stvarnošću na javu.

U nastavku uvodnika, uredništvo Gostioničarskog Lista detaljno argumentira zašto tvrdi da njihovu struku u saboru nitko ne zastupa. 

…”a tu tvrdnju dokazujemo time, — što baš onda, kada se je radilo, da gospoda narodni zastupnici vrše svoje funkcije, te da se time oduže narodu za po­klonjeno povjerenje —-nema narodnih zastup­nika niti blizu svojim dužnostima. 1907. se je u Pešti tj. u zajedničkom saboru uzakonjivao zakon o patvorenju vina, pa onda zakon o mjerama i kontroli, te o njihovoj uporabi i baždarenju.

Ovi zakoni su i uzakonjeni – ali bez na­ših 40 delegata. Svaki narodni zastupnik je do­bio 4 tjedna prije, nego što su to zakonske osnove predložene saboru – iste na proučenje. Svaki od tih četrdeset delegata bio je obavješten, da će 80 u zajedničkom saboru raspravljati o stvarima koje su zajedničke naravi pa unatoč toga – nije niti jedan od naših če­trdeset delegata otišao, da u Pešti štiti inte­rese ne samo naše – nego uz naše i interese svih naših vinogradara, veletržaca vinom, te  trgovaca i obrtnika koji se služe mjerama i vagama. 

Razvoj obrtnišva, trgovine i uslužnog biznisa u zemlji uvelike ovisi o krovnim zakonima, podsjeća Gostioničarski List, ali na ogorčenje struke ti se zakoni donose bez konzultacija s ugostiteljima.  

“Evo Pokretu dokaz, da ne samo naši, već i interesi ostalih važnih gospodarskih grana nisu zaštićeni kroz advokate i popove,” piše uredništvo najavljujući da ugostitelji neće odustati od političke borbe za svoje interese. 

Kao dokaz o prijeziru politike i vlasti prema ugostiteljskom staležu, navode stučnu sjednicu vlade koja je sazvana radi analize zakona o krivotvorenju vina, a na koju su pozvani i vinogradari i trgovci vinima i ostali zainteresirani predstavnici, osim ugostitelja.  

Od 11. o. mj. obdržaje se kod vlade stručnjačka enquetta (sjednica), koja proučava usta­nove zakona o patvorenju vina, o kojemu je već u uvodnom članku govora, kako bi ista predložila vladi nacrt za uredjenje provedbenih naredaba na teritoriju naše domovine.

Tko sjedi u toj enquetti? Vladini referenti (sami pravnici), nadalje vinogradari, trgovci i veletržci vinom, i ovi ljudi će dati pravac za izdanje vladinih naredaba za provedbu toga zakona. Nebi li nam ovdje naše narodno zastupstvo dopustilo, da opet ustvrdimo — da je ovo novi dokaz, da se interesi našega staleža nigdje ne zastupaju? Kako god imade vinogradar to veletržac vinom lijepu zadaću u toj enquetti, tj. da štite interese svojih supobornika, tako bi valjda i naš stalež morao biti bar kroz dva člana u toj enquetti zastupan.

Iz teksta se vidi da ugostitelji nisu samo ogorčeno prosvjedovali, već su pokušavali i lobirati za uključivanje svojih predstavnika u javne rasprave o zakonima. 

Premda je nar. zastupnik grof Kulmer obećao, da će upozoriti Njegovu preuzvišenost gospodina bana, da i naš stalež pozove, da kroz, svoje zastupnike (obrtne) tom strukovnom razpravljenju sudjeluju — ostali smo mi, kojih se ustanove toga zakona u glavnome i naših obrt­nih grana tiču — posve osamljeni.

Ugostitelji su vladi i saboru poslali niz predstavki u kojima među ostalim traže slijedeće izmjene zakona:  

1. Da se kontrola kod veletržaca, a pogo­tovo kod onih, koji vina iz Ugarske uvažaju, što strože vrši.

2. Da nikoji veletržac ne smije niti kap vina prodati iz bureta, dokle nije isto dao ana­lizirati.

3. Da zdravstvene oblasti nakon analize kod veletržca svu burad kod gornjeg i doljnjeg topa zapečate, jer tek onda će moći gostioničar i krčmar odgovarati za naravnost onih vina, koja je od veletržca kupio.

4. Da se pelinkovac smatra kao medici- nalno vino, te se prema tome, taj naš jedini domaći specijalitet imade i nadalje proizvadjati — a podnipošto ne, da bi se smatrao kao obično ušećereno vino.

5. Da se analiza sa oduzetim vinima u što kraćem roku dovrši, jer po dosadanjoj praksi, je tek Izjava dotičnog zavoda nakon 2—8 mje­seca uzslijedila, pa je time onemogućeno gostioničarima i krčmarima dokazati proveniensiju vina – jer je veletržac i vinogradar – cijelu preostalu količinu istoga vina već davno rasprodao.

6. Da se kod oduzimanja uzoraka vina za analizu uzimaju uzorci od vina, koje je u buradi u podrumu – a ne od onoga, što se na­lazi u vrču u krčmi, jer se lagano desi, da ko­nobarica ostavi kod izapiranja vrča malo vode, ili da prikrati i gospodara i gostu ulije sama par kapi vode, to se podnipošto nebi smjelo gospodaru u grijeh upisati.

Ovo su njekoje okolnosti, na koje upozorujemo kompetentne osobe, pa žalimo, da je vis. vlada, kod sazivanja te enquette sa nama maćehinski postupala, jer bi u samoj enquetti mogli pružiti koj dobar savjet i dati dobra razjašnjenja, jer nas je praktično iskustvo sa do­voljnim nedostatcima upoznalo. Kada će proći vrijeme, da će se nas prestati ovako zlobno zapostavljati?

U nastavku uvodnika Gostioničarski list izvještava o važnim skupštinama lokalnih udruga. Najveća je bila sazvana na Sušaku za primorske ugostitelje, a vodili su je savezni tajnik ugostiteljskog ceha i predsjednik sušačke udruge Antun Funda. Bio je to vrlo uspješan skup, na kojemu se u članstvo udruge upisalo 52 gostioničara i gostioničarki (sve udovice koje su naslijedile biznis od muževa) i imenovano je vodstvo. Skupština je završila svečano: 

Svi se drugovi tada okitiše sa saveznima znakovima, da i vanjštinom dokažu, da “bir­taši” nisu više razsipani pojedinci, već da su svijesni članovi jake staleške organizacije.

Nakon cijele obligatne metamorfoze, ocrtao je tajnik zamašaj današnjeg slavlja po naše obrtne grane i mjesta Sušaka i cijele domovine, koja je dobila nove mlade sile — sposobne u rad, te je nazdravio novoizabranom predsjed­niku i cijelom odboru, pa je uz pratnju svih drugova zapjevao “Lijepa naša domovina”, našto se drugovi napojeni nadom za bolju budućnost razidjoše svojim domovima.

Malo ranije u Mitrovici je sazvana skupština ugostitelja. Na njoj predsjednik skupštine Julius Prinner …ističe kako je gostioničarski stalež čekao na taj dan pune četiri godine i naglasuje opravdanost borbe za reviziju zakonske osnovo o točarini. 

Naglasuje, kako je u toj zajedničkoj borbi potrebna solidarnost svih drugova, da se pokaže, kako su gostioničari jednom jakom vezom spojeni, koja im podaje snage, da smjelo krenu u borbu. Ta je veza zajednički cilj — jedinstvene težnje za boljak i interes gostioničarskog staleža.

Govori o svim tegobama, koje tište go- stioničarski stalež kao razni porezi, prirezi, pau­šali i ostali dragi nameti, pak podkrepljuje time opravdanost gostioničarskih zahtjeva.

Pozivajući svo drugove u borbu protiv svih nepravda, koje se nanašaju danomice našemu staležu, zaključuje svoj govor, koji je bio po­praćen burnim “Živio.” !

U Đurđevcu je u svibnju 1910. održana skupština pod predsjedanjem Luje Kreszingera, na kojoj je, piše Gostioničarski List, silno ogor­čenje vladalo medju prisutnima dok se je izvješćivalo o protuzakonitom točenju, koje ondje hara — kroz razne prekoulične točioce i ostale kriomčare. 

Poslije Skupštine bio je zajednički objed kod druga Möhlera, gdje se redahu zanosne zdravice, koje će takodjer doprinijeti k sredjenju naših prilika onoga kotara, jer se svi dru­govi pobratiše i time još čvršćim vezom spojiše na zajednički rad.

Ugostitelji su nakon zaključaka svake skupštine u parlament i vladu slali predstavke i apele. Njihova nastojanja da ih zakonodavci saslušaju nisu dala rezultata. Povijest se ponavlja. 

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.