Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Dry Martini, shaken not stirred, amblematsko je bondovsko piće. Ali James Bond je imao puno širi alkoholni ukus. Autor Ian Flemming šampanjce i koktele je u knjige o Bondu uvrstio kao znak ukusa i kompleksnosti svog slavnog špijunskog lika. Čovjek koji naručuje Dry Martini kako ga naručuje Bond, mora biti konoser. Zahvaljujući mašti scenarista i product placementu, filmovi su dramatično proširili Bondove sklonosti prema pićima.
James Bond neupitni je snob kada je riječ o pićima, ali u alkoholnom snobizmu Jamesa Bonda ima duha koliko i velikih berbi. Nikad nijedan fiktivni lik nije toliko učinio za specifičnu industriju koliko je James Bond učinio za šampanjce i koktele. U čast novog Bondova filma No Time To Die (Za smrt nema vremena) istražili smo niz izvora i pokušali sastaviti listu omiljenih pića Jamesa Bonda.
Dry Martini, shaken not stirred propisno je promoviran tek u filmovima sa Seanom Conneryjem. Sve do Conneryja, u knjigama i filmovima a posebno u filmovima s Rogerom Mooreom, Bondovo glavno piće (nerijetko i oružje) bio je šampanjac.
Već u prvoj knjizi knjizi o Bondu Casino Royale 1953. pojavljuje se Vesper Martini, po receptu koji Bond diktira barmenu: “tri dijela Gordon’s gina, jedan votke, pola mjere Kina Lilleta, šejkan s ledom, dodajte tanku limunovu koricu i stavite u duboku čašu za šampanjac”. Nakon što otpije gutljaj, Bond kaže: “Odlično…ali bilo bi još bolje da nabavite pšeničnu votku umjesto ove od krumpira. Mais n’enculons pas des mouches (ne cjepidlačimo).”
U idućem poglavlju Bond koktel naziva Vesper Martini, kad upoznaje lijepu Vesper Lynd koju mu MI6 dodjeljuje kao pomoć u operaciji protiv glavnog zlikovca, bankara Le Chiffrea (u knjizi financira sindikat pod kontrolom sovjetskih kontraobavještajaca a u filmu teroriste).
I Daniel Craig u filmu Casino Royale iz 2006. barmenu diktira isti recept za Vesper Martini tijekom partije pokera s Le Chiffreom. Puno romantičnije nego u knjizi, Vesper u filmu pita Bonda je li koktel nazvao po njoj “zbog gorkog aftertastea”. Agent odgovara da je pravi razlog to “što kad ga jednom okusiš ne želiš piti ništa drugo.”
Rečenica shaken, not stirred prvi se put pojavljuje u knjizi Diamonds Are Forever 1956. a sam Bond je rutinski počinje izgovarati s romanom Dr.No dvije godine kasnije. U filmovima je prvi put ne izgovara Bond nego konobar u hotelu u Dr. No: “jedna medium dry votka martini, gospodine, miksan kako ste rekli, ne miješan.”
Jedini film u kojem su napravili iznimku oko načina pripreme Martinija bio je You Only Live Twice, u kojem Bondu posluže Martini stirred, not shaken a on ga prihvati iz pristojnosti. Drugi slučaj u kojem Bond odstupa od matrice je nakon što u filmu Casino Royale na pokeru izgubi milijune dolara. Kad naruči votku martini konobar ga pita želi li koktel miješan ili šejkan. Bond nervozno odgovara “Izgledam li kao da me briga?!”
U Casinu Royale, prvom romanu o Jamesu Bondu, Bond kaže da Taittinger Comtes de Champagne Blanc de Blancs Brut 1943. “nije poznati brend, ali je vjerojatno najbolji šampanjac na svijetu.” Kasnije više puta mijenja stav. Naručiti Taittinger iz 1943. početkom 50-tih nije bila neka osobita gesta. Ali špijunčina koji ubija golim rukama a zna takve finese o vinu? To je bio novi standard žanra i znak Bondova stila koji će postati legendaran.
Taittinger se kasnije još nekoliko puta pojavljuje u knjigama i filmovima o Bondu. U službi njezina veličanstva Bond ga naručuje u hotelu Splendide, u kratkoj priči New York preporučuje ga uz kajganu, a u Iz Rusije s ljubavlju hladi ga u vodi kraj svog čamca i iz vode vadi nogom jer su mu ruke zauzete bond djevojkom.
Kao i sa ženama, Bondova strast prema šampanjcima ne podrazumijeva vjernost. Nakon što u Casinu Royale Taittingerov Blanc de Blancs proglasi najboljim šampanjcem na svijetu, u Moonrakeru kaže da mu je to “bio samo prolazni hir” i da najradije pije Dom Perignon. I to je istina, posebno u filmovima.
Dom Perignon je vjerojatno najvažniji šampanjac u fiktivnom životu Jamesa Bonda. Rijetko se u marketingu događa tako moćna sinergija dva brenda. Dom Perignon pojavljuje se u romanu Moonraker i u nizu filmova o Bondu. U Moonrakeru sommelier u restoranu Blades, gdje Bond sjedi na večeri s M-om preporučuje Dom Perignon iz 1946. Bond i M popiju dvije boce. U filmu Dr.No Bond zgrabi bocu Dom Perignona na večeri kod glavnog zlikovca (na kojoj se toči i Bollinger), kad pokušava obraniti Honey od gorila Dr. Noa.
Dr No: “To je Dom Perignon iz 1955. bilo bi ga šteta razbiti”
Bond: “Ionako mi je draža 1953.”
Taj Perignon iz 1953. Bond i Jill Masterson piju kasnije u Goldfingeru. Kad isprazne bocu i Bond krene prema hladnjaku po novu, kaže: “Neke se stvari, draga moja jednostavno ne rade. Dom Perignon iz 1953. ne pije se iznad 38 stupnjeva Fahrenheita. To je kao da slušaš Beatlese bez prigušivača zvuka!”
U Thunderballu, nakon što pobijedi Emilia Larga u bakari, Bond u Cafeu Martinique u Nassauu naručuje Beluga kavijar i Dom Perignon iz 1955. U You Only Live Twice Dom Perignon iz 1959. prihvaća rečenicom “ako baš inzistirate” jer je jutro i još mu je rano za alkohol.
U filmu U službi njezina veličanstva Bond Dom Perignon 1957. naručuje za sebe i Tracy u restoranu Casino i poslije ga s par kutija kavijara (“Royal Beluga, sjeverni dio Kaspijskog mora”) nosi u sobu 423. Tracy Dom Perignon pije i na Piz Gloriji u švicarskim Alpama i s dvije se boce pokušava obraniti od napadača.
Rosie Carver podijelila je bocu Dom Perignona s Bondom na pikniku u Live And Let Die. To joj je bilo jedno od zadnjih pića u životu. U tom filmu Dom Perignon po prvi put nema ekskluzivu, James Bond u hotelsku sobu naručuje i Bollinger. U elegantnom hotelu Peninsula u Man with the Golden Gun, James Bond i Andrea Anders piju Dom Perignon, a kad nešto kasnije Nick Nack Bondu ponudi bocu Perigonna iz 1964, on kaže da mu je draža 1962.
U Špijunu koji me volio jedna je od rijetkih scena u kojoj se ne naglašava berba Dom Perignona. Razlog je možda i to što James Bond bocu Perignona razbija Jawsu o glavu pa berba nije bitna. Tko je ikad držao punu bocu Perignona u rukama zna da bi svatko na mjestu poginuo od takvog udarca. Jaws nije ni trepnuo. Kasnije se u filmu ipak spominje jedna berba, kad Bond komentira glavnog villaina Stromberga. “Čovjek koji pije Dom Perignon iz 1952. ne može biti baš tako loš.”
Bollingerovi šampanjci jedan su od najuspješnijih primjera product placementa u filmovima o Bondu. Za razliku od Dom Perignona koji Bond pije u ozbiljnim situacijama i ponekad koristi kao oružje, Bollinger je Bondovo omiljeno piće za seks s bond djevojkama i šampanjac koji pije kad mora misliti. Bollinger je s Bond franšizom surađivao više 37 godina.
Prije šest godina izbacili su ograničenu seriju od 50 tisuća boca u čast 24. Bondova filma Spectre, magnume Bollingera R.D. iz 1988. u velikim kristalnim bocama koje se pretvaraju u kible. Iz Bondovih filmova povukli su se kako bi se “fokusirali na ugled brenda Bollinger.”
Bollinger je najvažnije uloge imao je u filmovima Diamonds are Forever i On Her Majesty’s Secret Service, a možda jedan od najboljih momenata je kad ga Jaws u Moonrakeru otvara čeličnim zubima i nazdravlja svojoj djevojci. Zdravica “Well, here’s to us” jedina je rečenica koju legendarni lik izgovara u cijelom serijalu. I povodom novog Bondova filma No Time To Die Bollinger je izbacio prigodni šampanjac, doduše non-vintage ali u uobičajeno spektakularnom pakiranju.
Osim omiljenog Dom Perignona, Taittingera i Bollingera, lista Bondovih favorita obuhvaća sve od rijetkih boca Kruga do bazičnog Veuve Cliquota i Pommeryja, koji u serijal ulazi s knjigom Goldfinger i berbom 1950.
Teško je zamisliti da čovjek koji toliko voli i poznaje šampanjce nema baš nikakvog interesa za druga vina. Vjerodostojnost na tom planu popravio je roman On Her Majesty’s Secret Service, u kojemu Bond pije Château Mouton Rothschild iz 1947.
U zadnjem filmu sa Seanom Conneryjem Never Say Never Again, James Bond pije Château Cheval Blanc kako i dolikuje legendarnom agentu, u krevetu s bond djevojkom. Berba se ne vidi, ali s obzirom na godinu snimanja filma i vrijeme odležavanja Cheval Blanca, najmlađa berba koju su mogli imati je 1980.
Lafite Rothschild pojavljuje se u filmu A View To A Kill u klasičnoj Bondovskoj vinskoj sceni. Bond na večeri u francuskom restoranu na prvi gutljaj, naravno, prepoznaje Bollinger iz 1975. “Vidim da ste poznavatelj, Monsieur Bond,” kaže mu pratitelj, no Bond se hladno obraća konobaru (“En suite Lafite Rothschild septante-neuf, s’il vous plait”) naručujući Lafite Rothschild iz 1979. Još mladi bordeaux iz berbe koja ne spada u vrhunske nije bio neobičan izbor za Jamesa Bonda.
U novom Bondovu filmu No Time To Die Chateau Angelus pojavljuje se u prominentnijoj ulozi. Slavna vinarija iz St Emiliona partnerstvo s franšizom razvija od prvih filmova s Danielom Craigom. U Casino Royale ušli su s berbom 1982, koju je Bond u vlaku podijelio s Vesper Lynd. U filmu Spectre pojavljuje se Chateau Angelus 2005. a producenti su istu berbu ponovno izabrali i za najnoviji film o Bondu. Godine 2019. Chateau Angelus izbacio je ograničenu seriju sanduka 007 s ručno numeriranim magnumima iz berbe 2007. Vlasnik Chateau Angelusa trenutno je upleten u lokalni skandal, optužili su ga da je namještao klasifikaciju u St-Emilionu. Tužili su ga vinari koji nisu ušli u klasifikaciju.
Scena s Mouton Rothschildom iz 1955. u Dijamanti su vječni najbolje pokazuje s koliko se pažnje i duhovitosti vinima pristupalo u serijalu o Bondu. Na kraju filma, na megajahtu na kojoj Bond plovi s djevojkom ubacuju se dva negativca prerušena u konobara i sommeliera.
Sommelier preporučuje Mouton Rothschild iz 1955. Bocu otvara zračnim pištoljem što već izaziva sumnju kod Bonda. Kad mu sommelier da da pomiriše čep, Bond njuši da će morati u akciju. “Izvrstan izbor, ako smijem primijetiti,” kaže lažni sommelier. “To ću ja prosuditi”, odgovara Bond dok miriše vino u čaši, “Vino je odlično, iako bih za ovako raskošnu večeru prije očekivao claret.” Kad sommelier odgovori da je podrum na jahti nažalost slab s claretima, Bond odgovara “Mouton Rothschild JEST claret.”
Cijela ova scena puna je referenci, poput činjenice da su Englezi bordeauxe stoljećima nazvali claretima, što zna svaki sommelier. Još više otkriva jelovnik večere i pairing hrane i vina. Konobar je donio kamenice, šašlik, tidbits (kanapee i mala predjela), prime rib au jour i La Bombe, klasični desert u obliku polukugle. Izbor jela i prezentacija potpuno su pogrešni za priliku u filmu.
Na večeri na luksuznoj jahti ne očekuje se ništa au jour niti ražnjići, predjela se prezentiraju nazivima i sastojcima a ne kao tidbits, a redoslijed vina pokazuje da je servis sigurno lažan. Za večeru su Bondu trebali prvo ponuditi šampanjac ili bijelo vino uz kamenice, salate i predjela, a iako bi Mouton mogao ići uz glavno jelo, bolji izbor bi bilo neko lakše crno vino. Bondu je trebalo ravno tri sekunde da shvati kako ništa na toj večeri ne štima i da izbjegne djelovanje deserta, prigodno odabrane La Bombe Surprise u kojoj se skrivala tempirana bomba.
Jedna od najslavnijih vinskih scena u Bondovim filmovima odnosi se na chianti. U Iz Rusije s ljubavlju Bond s djevojkom i Grantom večera u Orient Expressu. Svi naručuju lista, pa Bond uz ribu traži svoj omiljeni Taittinger Blanc de Blancs. Grant, međutim, naručuje Chianti. Zbunjeni konobar ga pita želi li bijeli chianti (odavno izumrlo vino u Toskani), ali Grant traži crno vino. Kasnije, kad Bond shvati da je Grant neprijatelj, komentira: “Crno vino s ribom. Trebalo mi je odmah biti jasno.” U Bondovu svijetu pravila se znaju. S ribom, posebno s listom, nikad se ne naručuje crno vino.
Bond jako voli njemačke rizlinge iz Mosela. Omiljeni rizling mu je Piesporter Goldtröpfchen iz 1953.
Liebfraumilch je postao hit u Engleskoj i Americi nakon što ga je Bond pio u Live and Let Die. Dok uživa u poluslatkom njemačkom vinu, Bond objavljuje da je Liebfraumilch koji pije “najbolji koji se može dobiti u Americi.”
Votka u Martiniju Bondu je često u rukama, ali ne posvećuju joj osobitu pozornost kao zasebnom piću. Osim u You Only Live Twice, gdje Bond u japanskoj ambasadi tamani sijamsku votku i u A View To a Kill Bond gdje jede kavijar uz Stolichnaya votku, “rather shaken”.
U You Only Live Twice šef japanske obavještajne službe Tiger Tanaka Bondu ponudi sake. “Volite li japanski sake, gospodine Bond, ili biste radije votka martini?” pita Tanaka. Bond odgovara: “O ne, volim sake, posebno kad je poslužen na ispravnoj temperaturi od 98,4 Fahrenheita kao ovaj.”
Sherry je zaslužan za jedan od najnerdovskijih momenata u povijesti serijala o Bondu. “Šteta zbog vaše jetre, sir, ovo je neobično dobra solera. Berba 1951. rekao bih,” kaže Bond M-u kad mu na početku Diamonds Are Forever natoče sherry. “Sherry nema godišta, 007,” upozori ga M, na što Bond odgovara; “Mislio sam na berbu vina od kojeg je napravljen sherry, 1851. Ili se varam?”
Putujući po Turskoj u filmu From Russia with love, Bond pije puno Lavljeg mlijeka, turskog narodnog pića, dvostruko destilirane rakije s anisom. Naziv Lavlje mlijeko dobila je jer pobijeli kad se u nju doda voda, slično kao ouzo koji u Samo za tvoje oči pije u Grčkoj. U tom filmu je još jedan divan detalj, vezan uz vino. Bondu na večeri umjesto ouza ponude vino, katalonski bijeli Ribolo jer je jedan od likova iz Barcelone. Bond, međutim, odbija. “Prearomatičan je za moje nepce, više volim Theotaki Aspero”. Rijetka nepreciznost u Bondovim filmovima, Theotoki je grčka vinarija, a aspro znači bijelo vino. Aspero ne znači ništa.
Prilično zabavam moment može se vidjeti u Goldfingeru, kad nakon večere s guvernerom Engleske centralne banke i M-om Bondu ponude konjak koji domaćin, Colonel Smithers, ocjenjuje “kao prilično razočaravajuć”. M ga pita što ne valja s konjakom. Bond otvori kristalnu bocu, pomiriše konjak i odgovori: “Rekao bih da je ovo provelo 30 godina u drvu, nemarno je blendan, s overdoseom bon boisa.” U prijevodu, konjak četvrte klase s prevelikim udjelom konjaka pete klase. U službi njezina veličanstva situacija s konjakom je malo jasnija. Kad ga u planinama pronađe bernardinac, Bond ga pošalje po konjak “Five Star Hennessy, naravno.”
U prvoj sceni Casina Royale, nakon što u One & Only klubu osvoji Aston Martin DB5, Bond naručuje Mount Gay rum sa sodom. Mount Gay Eclipse je rum jedne od najstarijih destilerija na Barbadosu, osnovane prije 300 godina. Mount Gay je poznat po blagom, zaokruženom okusu i glatkoći.
Autori Bondovih filmova nikad nisu trošili puno energije na pivo. U starijim filmovima u Bondu pivo se povremeno pojavljuje, uglavom kao izbor sporednih likova. Najčešće su to bile velike marke poput Carlsberga i Löwenbräua, u boljem slučaju Red Stripe, a u novijim filmovima, nažalost, product placement je izborio Heineken.
Iako ne bježi od prizemnih pića, teško je zamisliti da bi Bond, strastveni ljubitelj šampanjaca i koktela, pio Heineken i na pustom otoku. I ne pije ga puno, tek u par scena. Suradnja je vidljiva uglavnom kroz reklame koje Daniel Craig snima za Heineken povodom izlaska novih filmova o Bondu.
Ova se pića u filmovima pojavljuju rijetko ili samo jednom, port čak u naznakama, kroz prazne čaše za port na stolu u filmu Live And Let Die. U istom filmu Bond u baru u Harlemu naručuje bourbon s vodom, bez leda. Led u čaši razvodnjava bourbon, dok mu par kapi vode oslobađa puno aromatskih nota. Ako su scenaristi Bondovih filmova nečim opsjednuti, to su štreberske finese u scenama s pićem.
U Skyfallu villain Raoul Silva Bondu na ulici toči 50 godina star Macallan, ali Bondova lista whiskyja i bourbona tu nikako ne prestaje. U filmovima s Pierceom Brosnanom Bondov omiljeni whisky je Talisker 10 YO, Haig and Haig, jedan od najpoznatijih škotskih whiskyja pojavljuje se u Live and Let Die kad ga pije s Felixom Leiterom u New Yorku, a u Moonrakeru otkriva “polupunu bocu” u uredu Huga Draxa. U istom filmu naručuje Scotch&Sodu s Black&Whiteom,a s Tigerom Tanakom u You Only Live Twice pije, naravno, japanski Suntory. S bourbonima je jednako dinamično. Od Jim Beama do Old Grand Dada, I.W.Harpera i Walker’s Deluxe. Tu su naravno i Jack Daniel’s i Canadian Club. Whisky će se u Bondu pamtiti po sceni u Skyfallu, u kojoj negativac Silva zaveže svoju ropkinju Severine, na glavu joj stavi shot Macallana iz 1962. i pretvori je u metu za pucanje. Bondov “It’s a waste of good scotch” na kraju ove brutalne scene postao je jedan od najpoznatijih citata u serijalu.
Bond u knjigama često pije Scotch&Sodu, što se u filmovima izgubilo. Gin&Tonic se najmanje veže uz agenta. Flemming mu je u cijelom serijalu dopustio samo četiri čaše, u romanu Dr. No, dok se kasnije U službi njezina veličanstva Bond prebacuje na Votku Tonic u koju kao “tajni sastojak” dodalje Angostura bittere. Kroz sve knjige Bond je popio i samo četiri Old Fashioneda. Iako pomalo prejeftin izbor za Bonda, Stinger koktel pojavljuje se u dvije knjige, u Dijamanti su vječni i u Thunderballu, gdje ga kombinira s kavom. Stinger se, kao i Negroni, smatrao malo preženstvenim izborom za Bonda, Flemming je smatrao da ti kokteli nisu dovoljno seksi za njegovog agenta. Americano koktel prvo je piće uopće koje se spominje u knjigama o Bondu, dok se u filmovima pojavljuje tek u A View To a Kill. U novijim filmovima ubačeni su i masovno popularni kokteli poput Mojita.
Da, scenaristi su se pobrinuli da doznamo i koju vodu James Bond najradije pije. Perrier, skupa mineralna voda s velikim perlama dosta je čest izbor ljubitelja vina i plemenitih žesotkih pića. Za Bonda, “Skupa gazirana voda najjeftiniji je način da popraviš loše piće.“
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
