KULT NE ZABORAVLJA Stara vura bila je valjda jedini restoran u kojem je profesor posluživao svoje učenike

Profesor Roca iz Križanićeve gimnazije bio je jedan od najboljih zagrebačkih restoranskih konobara tijekom 80-tih godina. Savršeno uredan, iskreno ljubazan i besprijekorno profesionalan, Profesor je odrađivao večernje smjene u Staroj vuri u Opatičkoj ulici.

Kako smo još kao gimnazijalci često posjećivali restorane, u Staroj vuri katkad bi naišli na Profesora u konobarskoj uniformi; gospodin Roca nikad nam nije ništa predavao, ali smo ga znali sa školskih hodnika. Njega to nije smetalo da nas tretira jednako ako ne i ljubaznije nego ostale goste.

Profesor je bio živahan primjer uzornog ugostiteljskog profesionalca, koji je uživao u oba svoja posla. A Stara vura bila je vjerojatno najciviliziraniji zagrebački restoran u osamdesetim godinama.

Stara vura, smještena lijevo od ulaza u prizemlju Muzeja grada Zagreba, bila je mjesto za izlaske s vrlo dobrom hranom, neusporedivo romantičnim ambijentom (riječ je o zgradi iz 17. stoljeća) i značajno nižim cijenama od drugih vodećih zagrebačkih restorana onog vremena poput Tiffanyja ili Phoenixa. Stara vura bila je osobito omiljena u kulturnjačkim krugovima, pa je veliki Zvonimir Berković spominje u svom neprolaznom filmu Ljubavna pisma s predumišljajem.

U Staroj vuri jeli smo prve žablje krakove u životu pohane a la Orly, neku finu blagu tjesteninu s vrhnjem i kuhanom šunkom, ali najčešće bifteke, koje su posluživali s umakom od gorgonzole ili s umakom od zelenog papra.

Izbor vina bio je tipičan za ono vrijeme: Dingač, Postup, Faros, Lagunin Barrique (prvo hrvatsko vino s oznakom barrique na etiketi) i nekoliko slovenskih vina iz zadružnog podruma Goriška brda…Osobito popularan bio je goriški Bijeli pinot, koji se punio u butelje za rizling.

Početkom 90-tih stara Stara vura je nestala. Muzej je preuzeo prostor u prizemlju, a novi se restoranski prostor otvorio u podrumu. Novi restoran, definiran moćnim kamenim lukovima starim više od 300 godina, bio je još atraktivniji od starog. Nažalost nikad nije ozbiljno zaživio, osim u kratkom razdoblju kad je ondje kuhao veliki splitski chef, pokojni Miro Bogdanović. Biftek s jastogom bio je Bogdanovićevo potpisno jelo u Staroj vuri.

Godine 2012. Večernji je izvijestio o zatvaranju Stare vure, zato što su “zadnja dva zakupnika ostala dužna novac za najam Muzeju grada Zagreba, pa ih je Muzej morao deložirati”. Restoranski je prostor ponovno otvoren prije četiri godine, pod starim imenom i s pomalo beskarakternim ribljim jelovnikom.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.