Visa Inspire

Kult Plave Kamenice

Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Kornati vina

Talijanski gastronomski hegemonizam

sirevi

Talijanska državna akcija protiv europske zaštite hrvatskog prošeka klasičan je primjer talijanske hegemonističke gastronomske i vinske politike. Talijanski ministar poljoprivrede i talijansko ugostiteljsko udruženje javno su kazali da će se svim silama boriti protiv skromnog prošeka. Svakom razumnom poznavatelju vinske industrije takva je akcija apriori idiotska. 

Hrvatski prošek nije nikakva konkurencija talijanskom proseccu. Ne samo zato što je riječ o vinima sasvim različitih žanrova, nego i stoga što se prošek ne prodaje na svjetskim tržištima, dok je prosecco najprodavanije pjenušavo vino na svijetu.

Zašto talijanska vlada i talijanska vinska i ugostiteljska industrija žele zabraniti europsku zaštitu prošeka premda vrlo dobro znaju da slatki prošek nije i nikad neće postati konkurencija pjenušavom proseccu? 

Razlog za takvo ponašanje naših dragih susjeda nije iracionalan. Naprotiv.  Riječ je o dosljednoj provedbi talijanske gastronomske hegemonističke politike.

Unatrag najmanje četrdeset godina talijanska je hrana doslovno zavladala svijetom. Sirota pasta bolognese, koja u 99 posto slučajeva nema nikakve veze s pravim raguom, globalno je popularna jednako kao i burgeri.

Pizza je najpopularnija prehrambena forma na svijetu. Mozzarella, parmezan, parmski pršut, milanska salama, talijanska ulja, slatkiši poput Baci, Ferrera Rocher ili Venchi čokolade prodaju se u milijardskim nakladama, Nutella je kulturološki fenomen, Božić ne možemo zamisliti bez panettonea. 

Nema valjda nijednog europskog ili američkog grada s više od 50 tisuća stanovnika u kojem ne radi barem jedan “talijanski” restoran. Dapače, i manja mjesta u Aziji, na Baliju, Phuketu i Kho Samuiju, puna su “talijanskih” restorana.

Talijanska hrana, međutim, ima jedan veliki problem. Neravnomjernu piramidu. Vrh piramide koji čine dobra i vrhunska talijanska hrana i zaista kvalitetna talijanska vina, neobično je uzak. Sredina piramide, unutar koje se prodaju korektna hrana i beskarakterna ali tehnički perfektna vina, strahovito je širok. Dno pitamide, gdje se nude lakirane masline, patvorena vina i afrička ulja s fejkanim talijanskim etiketama, također je prilično širok.

Poanta talijanske gastronomske i vinske piramide razorno je očigledna. Na vrhu ja relativno mali broj zanatskih i visokokvalitetnih industrijskih proizvoda. U sredini je bezbroj proizvoda koji osim u brendingu nisu puno bolji od hrvatskih ili slovenskih, ali postižu visoku cijenu zahvaljujući Made In Italy, imidžu talijanske prehrambrne industrije. Na dnu je vrlo mnogo proizvoda koji su potpuno grozni i neprihvatljivi, ali pronalaze tržište jer dijele imidž talijanske gastronomije.

Talijanska Vlada i talijanska prehrambena industrija savršeno su svjesne da budućnost izvoza zavisi isključivo od imidža a ne kvalitete talijanske hrane i talijanskih vina. Stoga je njihov sveti zadatak da ne dopuste bilo kakav ulazak bilo koje zemlje u prostor talijanske hrane i vina. Radi se, naprosto, o talijanskom gastronomskom hegemonizmu.

Talijanski gastronomski hegemonizam sada je prepoznao prošek kao potencijalnog neprijatelja i učinit će sve da spriječi izlazak prošeka na inozema tržišta, kako bi dokazao svoju moć u zaštiti talijanskih gastronomskih i vinskih simbola kojima prosecco definitivno pripada. A možda je sasvim mali dio problema i u tome što svaki prosječni prošek ima više integriteta od 99 posto prosecca.

aqua-panna-sidebar
ulje-2021-naslovnica

aviation-gin

Talijanski gastronomski hegemonizam

by Kult Plave Kamenice time to read: 2 min