Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Post vlasnika Boškinca Borisa Šuljića koji smo jučer prenijeli, a u kojem Šuljić za svoj novi restoran Tattva traži prilično specifičan tip kuhara i konobara, izazvao je vrlo mnogo komentara.
U nekim se komentarima Šuljića dosta izravno optužuje za pokušaj eksploatacije osoblja. Boris Šuljić, podsjetimo, napisao je da u Tattvi želi zaposliti samo ljude koji su spremni puno i mukotrpno raditi bez velikog filozofiranja. To može zvučati pomalo brutalno.
Jasno je da skoro svatko tko radi u ugostiteljstvu želi postići što bolje financijske uvjete na određenom poslu, i da želi osigurati zaštitu svojih radnih prava. Ali, gospodin Šuljić u mnogočemu jest u pravu, barem kad je riječ o osobama koje žele napraviti karijeru u ugostiteljstvu.
Ugostiteljstvo je izvanredno kompetitivan posao, gotovo poput profesionalnog sporta, samo bitno lošije plaćen.
Želite li ostvariti ozbiljnu karijeru u ugostiteljstvu morate zaboraviti na fiksno radno vrijeme, slobodne vikende i veći novac u prvih nekoliko godina.
Dapače, svakom tko počinje u interesu je da radi što više, u što zahtjevnijim lokalima, sa što raznolikijim gostima ali i suradnicima, jer tako uči i istodobno stvara mrežu poznanstava koja je presudna za napredovanje u poslu.
No, ako je čovjek jako marljiv, socijalno stabilan i talentiran, napredovanje u karijeri dolazi relativno brzo. Konobari postaju voditelji lokala ili otvaraju svoje lokale; barmeni postaju konzultanti i brend ambasadori; linijski kuhari postaju nacionalne zvijezde. Ne svi, ali ni u jednom poslu ne uspijevaju svi. No, mnogi uspijevaju.
Ivan Jug prije deset godina bio je konobar u gostionici u Radničkoj, a danas je suvlasnik Michelinova restorana i šampionski sommelier. Matija Bogdan uspio je prije tridesetog rođendana skupiti četiri godine staža na visokoj poziciji u jednom od najboljih europskih restorana, da bi zatim preuzeo i jedan od najboljih hrvatskih restorana. David Skoko prije dvadeset godina nije znao kuhati niti je imao pojma da će postati kuhar, a danas je najtraženiji hrvatski chef s nizom marketinških ugovora. Ana Roš planirala je postati skijašica i diplomatkinja, a danas ima dvije Michelinove zvjezdice.
Svi su oni, kao i mnogi drugi uspješni chefovi, restorateri i barmeni, u početku karijere bili spremni raditi 12 i više sati dnevno za mali novac, jer su znali što žele od svog posla. Oni su junakinje i junaci iz Šuljićeva posta.
Boris Šuljić u svom se oglasu za zapošljavanje u Tattvi obraća takvom profilu ljudi. Oni drugi, koji su u ugostiteljstvu tek usputno ili nemaju osobite ambicije, Šuljićev su post prirodno doživjeli kao najavu eksploatacije.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
