Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Izbori su za nas doslovno oduvijek povezani s restoranima. Zbog dva razloga. Prvo, izbore smo uvijek shvaćali prilično ozbiljno. Osobito smo ozbiljno doživljavali one izbore, kad smo bili sigurni da će pobijediti stranka ili kandidat za koje smo glasali, što se nije događalo osobito često.
Budući da smo izbore shvaćali ozbiljno, da ne kažemo svečano, izbornu smo nedjelju nastojali obilježiti odlaskom u neki ozbiljniji restoran. Drugo, skoro sve važnije izbore od 1992. do 2014. provodili smo i u novinskim redakcijama što je podrazumijevalo nekoliko različitih rituala povezanih s hranom.
Primjerice , kako nahraniti cijelu redakciju koja mora cijelu noć ostati na poslu, da bi novine ujutro izašle baš sa svim dostupnim rezultatima, statistikama, reportažama, intervjuima i analizama.
Proizvesti tridesetak do pedesetak novinskih stranica u nekoliko sati, od sedam navečer pa do dva ili pola tri ujutro kad su svi materijali morali stići u tiskaru, nije osobito lak posao. Dodamo li tome i stalno ažuriranje vijesti na portalu, plus barem dvadesetak autorskih tekstova za web (od kojih se samo neki smiju ponoviti u novinama), jasno je da su izbori za informativne medije isto što i finale Svjetskog prvenstva u nogometu za sportske medije, samo što je kod izbora riječ o neusporedivo većoj količini informacija koje se moraju obraditi u jednako kratkom razdoblju.
Za privatni dio obilježavanja izbora bio je, zbog logike stvari na poslu, rezerviran nedjeljni ručak. Primjerice, 3. siječnja 2000. godine, kad se na izbornim mjestima čekalo po 45 minuta jer je odziv bio rekordan, i kad smo bez i najmanje mogućnosti pogreške znali tko će pobijediti, otišli smo na dugi obiteljski ručak u Okrugljak, koji je trajao negdje do pet.
Posao se te noći nije sastojao samo od sjedenja u redakciji i nervoznog planiranja i kontroliranja stranica koje su se proizvodile razmjerno velikom brzinom.
Posao se sastojao i od skupljanja živih materijala, pa smo tako oko ponoći, kad su rezultati već bili službeno poznati, završili u Dubravkinom putu, gdje smo uz bocu ili dvije Dom Perignona intervjuirali šefa pobjedničke koalicije. U međuvremenu smo u redakciju naručivali kamione pizze i sanduke piva; koliko god to uredništva danas pokušavaju prikazati drukčijim, novinarstvo nije bezalkoholni posao.
Ponekad, kao na parlamentarnim izborima u studenom 1995. godine, redakcijski su izborni ritualni bili još kompleksniji. Budući da smo te izbore proveli u tjednim novinama, morali smo pripremiti poseban izborni broj, što je zahtijevalo dodatni rad s najbližim suradnicima koje morate pripremiti i motivirati da ono što inače rade pet dana tjedno proizvedu u samo jednom danu Pa smo te izborne nedjelje s kolegama 1996. prvo ručali u Primoštenu blizu Vjesnikove zgrade. Za ručkom smo nacrtali raspored stranica i poželjni hodogram dolaska tekstova. Zatim smo svi otišli kućama, odmoriti se do početka veoma duge smjene.
Radno vrijeme počelo je oko sedam navečer, a vlasnici novina osiguravali su da pizza i sendviči dolaze cijelu noć. Urednici su osiguravali pivo i Jack Daniel’s.
Problem je, međutim, bio u tome što su konačni rezultati objaljeni tek oko devet ujutro, pa smo izvanredno izdanje naših tjednih novina završavali oko podneva, poslije šesnaestosatnog neprekidnog boravka u redakciji, uz ogromne količine jutarnje kave i peciva iz obližnjih pekarnica.
Točno dvanaest godina kasnije, u studenom 2007. parlamentarni su izbori također bili vrlo uzbudljivi. Pobjednik je odlučen s pedesetak tisuća glasova razlike u korist stranke koja je branila vlast.
Neizvjesni izbori, dakle, predstavljaju poseban napor za redakciju, jer se s dnevnim izdanjima novinama mora čekati doslovno do zadnjeg fizičkog roka za tiskaru i distribuciju, dok tjednici koji izlaze s izvanrednim prijevremenim izbornim izdanjima često krše i te zadnje rokove pa dolaze na kioske kasnije nego što je planirano, uz plaćanje dodatnih troškova za prijevoz. Situacija je, znači, krajnje napeta i zahtijeva veoma dugo radno vrijeme.
Te 2007. ponovno smo ručali u Okrugljaku i ponovno u pomalo slavljeničkojj atmosferi, ne zbog izbornog rezultata koji je bio posve nepredvidljiv, nego zato što se datum izbora poklopio s jednim rođendanom. Večerali smo u Karijoli, između dva kruga objavljivanja izbornih rezultata, koji su prije četrnaest godina dolazili puno sporije nego danas.
Zatim su oko ponoći u redakciju počele stizati uobičajene izborne pizze i pivo, da bi oko tri ujutro sirote redakcijske vozače počeli slati u potragu za nekim preostalim dućanom koji radi cijelu noć, da nam donesu još nešto snackova, čokolada i alkohola kako bismo preživjeli do izlaska prvog izdanja novina koje se, naravno, mora pregledati prije nego što ode na kioske.
Predsjednčki izbori 2009/2010. godne bili su, pak, puno jednostavnijii. Pobjednik drugog kruga bio je poznat već u sedam navečer, jer su izborne ankete zabilježile toliko veliku prednost za našeg favorita da nije bilo nikakve mogućnosti za promjenu rezultata.
Bila je to jedna od rijetkih izbornih nedjelja kad smo s poslom bili gotovi već u devet ili pola deset navečer, pa smo otišli na mirnu večeru u Asiju na Zvijezdi. Budući da više ne radimo u političkim medijima, današnje izbore za zagrebačkog gradonačelnika dočekujemo prilično opušteno.
Rezultat se, srećom, zna unaprijed baš kao i 3. siječnja 2000.godine, a poslije glasanja ručat ćemo u Esplanadi. Izbori, osobito kad su pozitivno izvjesni, i dalje traže malo svečaniji ambijent.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
