Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Ovo je trebao biti tekst o nedjeljnom brunchu u Esplanadi, koji se morao prilagoditi epidemijskim okolnostima. Htjeli smo se uvjeriti kako izgleda brunch bez buffeta i bez nekoliko krugova oko švedskog stola. Zanimalo nas je kako brunch izgleda kad sva jela morate naručivati s jelovnika. Esplanadin Zinfandel’s veoma se dobro prilagodio novom normalnom u protokolu bruncha, o čemu možete čitati u zadnjem dijelu ovog teksta. Prvi dio, međutim, moramo posvetiti neočekivanoj promjeni u društvenom ponašanju Zagrepčana.
Kraj svibnja i početak lipnja vrijeme je za proslavu prvih pričesti, za krstitke i za obilježavanje svetih potvrda (firmi). Svečani nedjeljni ručkovi u povodu firmi, pričesti i krstitki redovito su se održavali u rustikalnim ambijentima, u restoranima na sjevernim, zapadnim ili istočnim dijelovima grada.
Ti se restorani, uz nekoliko iznimaka poput Okrugljaka, nikad nisu ni pokušavali baviti gastronomijom, nego su veselim i velikim društvima koja su dolazila iz obližnje crkve pružali vrlo mnogo hrane za relativno mali novac.
Mnogi su se restorani iz zagrebačkih predgrađa, ali i iz rezidencijalnih kvartova, do te mjere specijalizirali za vjerske svečanosti za djecu, da su im svibanj i lipanj bili jednako profitabilni kao i prosinac, tradiconalno najuspješniji mjesec u kontinentalnom dijelu hrvatske restoranske industrije.
Danas oko 13 sati svratili smo na brunch u Espalandin Zinfandel’s. Obje sale najljepše uređenog zagrebačkog restorana bile su prepune djevojčica u haljinama od tila, s posebnim svečanim frizuama, njihovih majki u štiklama s možda malo previsokim potpeticama za nedjeljni ručak i njihovih muževa, očeva, braće, ujaka i drugih muškaraca koji su izgledali nezainteresirano kao što to muškarci uglavnom izgledaju u svečanim obiteljskim prigodama.
Jedna je gospođa, nasuprot neuglednim muškarcima, odjenula haljnu s perjem, koja se zapravo savršeno uklopila u art deco glavnog Esplanadina restorana.
Budući da u Esplanadi nikad dosad nismo vidjeli takvu vrstu obiteljskih proslava, pitali smo Stjepana Okuna, uglednog veterana hrvatskog ugostiteljstva, što se to događa.
Gospodin Okun, koji u Esplanadi radi otprilike milijun godina, kazao je da je to i njemu posve novi fenomen: “U pravu ste. Dosad su se firme, krstitke i pričesti održavale u restoranima poput Okrugljaka. No, otkako smo se suočili s epidemijom, sve više ljudi želi organizirati ovakva slavlja u hotelima. Mislim da se u hotelima osjećaju sigurnije. U svakom slučaju, ovo je i nama razmjerno nova situacija koja nam komercijalno odlično funkcionira,” kazao je jedan od najboljih hrvatskih konobara svih vremena.
Pošto smo se prestali čuditi višku svečano odjevenih djevojčica i žena u nedjelju u jedan popodne, posvetili smo se Zinfandelo’sovu jelovniku za brunch, koji je jednostavan i inteligentan.
U prvom poglavlju nabrojano je niz popularnih hladnih predjela, u drugom juhe i štrukle, u trećem pet ili šest glavnih jela, a u četvrtom deserti. Buffeta, naravno, nema jer je zabranjen epidemiološkim mjerama. No, Esplanadino se osoblje pobrinulo da dolazak hladnih predjela izgleda kao da ste poharali cijeli švedski stol.
Mi smo prvo dobili dvije vrste fantastičnog kruha s dvije vrste maslaca, zatim tartar od brancina s aliolijem, pa kozice u kadaifu, netipično dobar drniški pršut, tartar biftek i kremasti sir uvaljan u hrskave mrvice čvaraka. Preskočili smo Cezarovu salatu.
Predjela su stizala na stol u tri slijeda, i bila su toliko obilna da smo se razveselili malim porcijama glavnih jela. Cvijet tikivice punjen kremom s kozicama i obogaćen crnim tartufima bio je istodobno lagan, supstancijalan i prilično originalan.
File pastrve na crnoj leći i zelenim vrtnim šparogama primjer je uspješnog slaganja bazične zagrebačke ribe (na Gračanima već desetljećima radi uzoran ribnjak s pastrvama) sa sezonskim povrćem i elegantnim ugljikohidratom.
Na kraju smo još probali svježu, laganu, posve nježnu verziju šnenokli s lijepo narezanim zrelim vrtnim jagodama, ukrašenu s par listića mente.
Esplanade je veoma efikasno i pametno premostila razdoblje između klasičnog bruncha, koji je već puno godina jako popularan, i bruncha u limitiranim epidemijskim uvjetima koji nudi ozbiljne količine ugodne, profesionalno priređene hrane koja nije odveć skupa. Cijeli nedjeljni brunch košta 295 kuna po osobi. Preporučujemo da rezervirate sedam do deset dana unaprijed.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
