Udruga Glas poduzetnika priprema ustavnu tužbu zbog diskriminacije, odnosno uskraćivanja prava na rad cijelim sektorima kroz protupandemijske mjere. U tužbi želi sudjelovati više od 150 članova Glasa poduzetnika, od kojih će se odabrati pet do sedam tvrtki iz djelatnosti koje su zbog pandemijske politike Vlade Andreja Plenkovića i odluka Stožera bile najugroženije.
Najugroženije djelatnosti su putničke agencije, povremeni prijevoz putnika i event industrija. Tvrtke u tom sektoru zatvorene su cijelo vrijeme pandemije, izgubile su gotovo sav promet a nisu dobile kompenzacije od države. Za njih će tražiti obeštećenje kakvo su pandemijom naugroženijim sektorima dale sve europske države.
No, nisu samo spomenuti sektori ogorčeni načinom na koji je Vlada određivala pravila tijekom pandemije. Vlasnici kafića gotovo su rezignirano dočekali najnovije popuštanje mjera u kojemu je rad u zatvorenim prostorima omogućen restoranima ali ne i njima. Bivši predsjednik Nacionalne udruge ugostitelja Marin Medak, komentirao je tu odluku kao još jedan pokušaj Vlade da ugostitelje međusobno posvađa. Vlasnici kafića, ali i neki vlasnici restorana, tvrde da se u pregovorima sa Stožerom i Vladom moglo dogovoriti tehničke uvjete po kojima se rad u salama mogao omogućiti svima, ali, tvrde, za to u Vladi nije bilo sluha.
Vlada i Stožer tijekom pandemije su donijeli niz nelogičnih odluka koje su vjerojatno nanijele dodatnu štetu hrvatskom gospodarstvu. Evo kratkog pregleda poteza koje javnost i poduzetnici najviše zamjeraju državi:
Vlada je u odlukama o zatezanju i popuštanju mjera nekoliko puta griješila za cijelu jednu fazu. Od lanjske dozvole za organiziranje masovnih događaja i rada klubova, do paničnih zakašnjelih drastičnih lockdowna koji nisu smanjivali broj zaraženih ali su itekako štetili gospodarstvu i koliko toliko normalnoj aktivnosti građana. Nitko iz Vlade nikad nije objasnio na kojim su podacima i znanstvenim činjenicama temeljene odluke o lockdownu, razni vladini savjetnici, sadašnji, bivši i vanjski, u žestokim su i prilično javnim sukobima.
Vladine mjere isplate minimalnih plaća zaposlenima, tvrde poduzetnici, nisu bile pomoć gospodarstvu nego samoj državi. Vlada do danas odbija izravno kompenzirati barem dio gubitaka tvrtkama kojima je u pandemiji zabranila rad, Vlada je odabrala isključivo mjere očuvanja radnih mjesta, isplatom 4.000 kuna zaposlenima, u mnogim slučajevima neredovite i nepotpune. Kako je u svojoj kolumni u Telegramu napisao Marko Repecki, Vlada je time spašavala sebe. Željeli su izbjeći navalu ljudi na zavod za zapošljavanje što bi im ugrozilo imidž, a financijski je državu to zapravo koštalo jednako ili manje od naknada koji bi zavod za zapošljavanje isplaćivao nezaposlenima.
Masovne mise, procesije, sprovodi političara bez pridržavanja ikakvih protuepidemijskih mjera, održavali su se dok su stotine lokala, tvrtki, vrtića i škola morali biti zatvoreni zbog istih tih protuepidemijskih mjera. Onako kako su na početku najvećeg širenja pandemije u Stožeru uporno branili odluku da klubovi budu otvoreni, sada uporno brane odgađanje otvaranja klubova i event industrije. Dok su svi restorani bili zatvoreni i na terasama, hotelski restorani radili su normalno, i u salama, a normalno su radile i kockarnice. Dok su restorani mogli prodavati hranu za van, kafići nisu smjeli prodavati kavu za van. Kad je dopušteno otvaranje teretana i fitness centara, Stožer je branio odluku da ne otvori sportske centre, igraonice i plesne škole.
Na početku pandemije, inspektori su zatvorili niz restorana koji su organizirali dostavu i prodaju hrane za van, sa sumanutim obrazloženjima. Sve su te odluke morali povući jer su bile posve neutemeljene. Ovoga proljeća, međutim, inspektora nije bilo nigdje kad su brojni kafići, nakon otvaranja terasa, goste zbog lošeg vremena masovno smještali u unutarnje prostore izgovarajući se ridikuloznim tumačenjima poput onih da su zbog staklenih zidova njihovi interijeri zapravo terase i slično. U ponekim zagrebačkim popularnim kafićima vikendom su interijeri bili pretrpani kao u najbolje dane prije epidemije. Ovakve krajnosti zorno pokazuju koliko je državna administracija atrofirana i korumpirana s jedne, i politički dirigirana s druge strane. Isto se odnosi na kaos u obradi i isplati pomoći tijekom pandemije, kaos u provedbi mjera koje su se odnosile na olakšavanje troškova i obveza zatvorenim tvrtkama, izostanak cijelog niza mogućih poteza poput povoljnih kredita preko HBOR-a i slično. Vlada Andreja Plenkovića ni da je htjela sve to ne bi mogla efikasno provesti, jer desetljeća negativne selekcije, zapuštenosti, uhljebljivanja i zaštite od bilo kakve odgovornosti, stvorilo je birokratski aparat koji nije kadar obavljati ni osnovne funkcije, a kamoli efikasno provoditi politiku Vlade u izvanrednim okolnostima.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.