Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Jedna do prastarih navika u posluživanju pića i hrane, koja se do danas održala, tiče se nesretnog braka jagoda i šampanjca. I u dobrim kafićima i barovima katkad vam uz čašu pjenušca ili šampanjca donesu jagode. Još je gore kad jagodu stave na rub čaše, pa ne možete piti pjenušac a da ne dotakne jagodu.
Komentatori prijenosa s Wimbledona stalno, valjda otkako je izmišljena televizija, izvještavaju o tome koliko se jagoda sa šlagom i čaša šampanjca svakodnevno proda na najvažnijem svjetskom teniskom turniru. U lifestyle medijima širom svijeta redovito se piše o tome kako se pjenušava vina i jagode izvrsno slažu.
Čak i u restoranima koji zapošljavaju sommeliere zna se dogoditi da vam uz desert s jagodama predlože suhi šampanjac, jer se taj pairing kao podrazumijeva i masovno je popularan. Radi se, međutim, o jednoj od najvećih zabluda u svijetu vina i hrane. Evo zašto.
Probajte pojesti samu jagodu. Pa iza nje popijte gutljaj suhog šampnajca ili suho pjenušavog vina, proizvedenog tradicionalnom metodom. Vino će biti bitno kiselije nego kad ga pijete samog.
Jagode se sastoje od oko 92 posto vode i od 5 do 7 posto šećera. Što znači, gledamo li po sastavu, da uz vaš pjenušac i šampanjac konzumirate blago zaslađenu vodu. Što, naravno, vino čini kiselim i razvodnjenim. Volite li zaista vino. to nipošto ne želite.
Isto vrijedi i za drugo voće. Ako voće pošećerimo, ako jedemo voćne deserte ili ako uz šampanjac serviramo jagode sa šlagom, efekt će biti još puno gori jer će svaki dodatak šećera učiniti šampanjac, vino koje samo po sebi mora imati visoke kiseline još značajno kiselijim, pa samim tim i neužitnim. Šteta za šampanjac, a šteta i za jagode.
Kako je onda došlo do neprolaznog trenda posluživanja jagoda sa šampanjcem? Odgovor je povijesne naravi. U 19. su stoljeću šampanjci bili mnogo slađi nego danas.
Legendarna udovica Clicquot za veliko je rusko tržište punila gotovo isključivo slatke šampanjce. Englesko je tržište u 19. stoljeću kad je osnovan Wimbledon, također preferiralo slatke šampanjce.
Suhi su šampanjci postali dominantni tek poslije Prvog svjetskog rata, dok su slatki šampanjci uglavnom izumrli poslije Drugog svjetskog rata (da bi se počeli vraćati prije petnaestak godina). Dakle, navika posluživanja jagoda sa šampanjcem dolazi iz vremena kad je šampanajc bio sladak, osjetno slađi od jagoda, pa se fino slagao s mirisnim voćem, koje ga je činilo svježijim. Riječ je o gastronomskom atavizmu, koji se do danas preživio, jer se doima lijepo i elegantno.
U stvarnosti, uz jagode mogu funkcionirati moderni slatki šampanjci poput Moetova Icea i tradicionalni poluslatki šampanjci poput Roedererova Carte Blanchea ili pjenušava vina poput prosecca.
Nadalje, uz svježe, nezašećerene jagode kao i uz lakše, manje slatke deserte od jagoda, možemo posluživati rosee s dosta neprevrelog šećera, poluslatke istarske muškate ili poluslatke graševine, pa možda čak i tramince koji nisu previše intenzivni.
Većina slatkih vina bit će presnažna, osim ako ih ne servirate na vrlo niskoj temperaturi, blizu nule. No, čak će se i moćni, jako slatki sauternesi s jagodama slagati neusporedivo bolje od suhog šampanjca.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
