Budimo ozbiljni, ni pića za van ni terase nisu rješenje. Ugostiteljstvu treba model rada u kriznim situacijama

U ponedjeljak, prvi dan otkako smiju prodavati pića za van, kafići su zabilježili oko pet posto prošlogodišnjeg prometa. Odluka da kafići smiju prodavati pića za van dobra je jer ispravlja nevjerojatnu glupu neoravdu. Osim toga, dolaskom toplog vremena ugostitelji bi, osobito vikendima, mogli zabilježiti i nešto bolji promet. No, od pića za van nitko ne može živjeti. Isto vrijedi i za terase, osobito u Zagrebu i osobito za restorane.

Prvo, puno važnih restorana poput Nava, Tekke ili Takenoka, nemaju terase. Drugo, restoranski poslovni planovi baziraju se na određenom , pretpostavljenom broju gostiju.

Mnogim se restoranima ne isplati raditi ispod tog broja, jer ih to vodi u čisti minus. I treće, posluživanje hrane na otvorenom nije posve jednostavna logistička operacija, jer je može upropastiti nailazak jednog neočekivanog tamnijeg oblaka. O duljim kišnim razdobljima da ne govorimo.

Naravno da je dobro što će se terase otvoriti, jer će restorani zaraditi bar nešto novca. Ali otvaranje terasa nije stvarno rješenje za restoransku industriju, osobito u unutrašnjosti.

Već godinu dana živimo s epidemijom. Pojavi li se neki soj virusa koji će biti otporan na postojeća cjepiva, nožda ćemo s epidemijom morati živjeti još godinu ili dvije. S modelima ponašanja prema ugostiteljstvu koje smo dosad vidjeli, ugostiteljstvo može samo propasti.

Cijela će ugostiteljska industrija biti devastirana ako se epidemija nastavi, a ako se ne pronađu nova, trajna rješenja koja će onogućiti da lokali funkcioniraju.

Višemjesečni lockdowni pa onda malo terase, nisu ambijent u kojem ugostiteljstvo može održivo funkcionirati. Ni kod nas ni u svijetu, s time da Hrvatska naprosto nema novca da poput Njemačke ugostiteljima isplaćuje 76 posto uobičajenog prometa. Hrvatska stoga mora artikulirati vlastiti model za funkcioniranje ugostiteljske industrije u kriznim situacijama poput epidemije.

Ključni element tog modela mora biti omogućavanje što većeg broja radnih dana za restorane i kafiće. Drugi ključni element mora biti ozbiljno porezno rasterećenje ugostiteljstva dok god traju izvanredni uvjeti rada.

Bez uspostave trajnog, jasno definiranog poslovnog nodela za rad u epidemijskim uvjetima ( i eventualnim drugim kriznim situacijama izazvanima višom silom) hrvatska ugostiteljska industrija uistinu fizički neće preživjeti još jednu epidemijsku jesen i zimu. A bez ugostiteljske industrije nema turizma, vinske industrije, pivarstva i mnogočega drugog.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.