Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U ovom se tekstu ne zgražamo zbog dominacije internacionalnih street food formata nad potencijalnom hrvatskom uličnom kuhinjom. Dapače, dobro je što se zagrebački street food polako deprovincijalizira. Jedva čekano da vidimo još i tamalese, a ne bismo se punili ni protiv smørrebrøda, dapače.
Nadalje, sasvim je normalno da se u dostavnavremena gube žanrovske granice, pa latino restorani prodaju pizzu a bosanski restorani burgere. Svi se trude preživjeti. Važno je jedino da se održava kakva takva kvaliteta, a današnji Torovi arancini bili su izvrsni.
Pitanje iz naslova nije, dakle, postavljeno u kontekstu bilo kakvog lamentiranja nad smanjenim udjelom nacionalnih jela u street food dostavi. Radi se, naprotiv, o tome da nam nije jasno zašto zagrebački restorani ne pokušavaju zaraditi na domaćim formatima, koji bi mogli biti jako komercijalni.
Uzmimo kao primjer štrukle. Zapečene štrukle imaju nizak ulazni trošak i odlično podnose dostavu. Ako se ohlade, možete ih zagrijati u pećnici, a da ne promijene teksturu ni okus. Štrukle, međutim, dostavljaju tek dva fine dining restorana, Noel i Esplanade, zagrebačka gostionica Ficlek i specijalizirani La Štruk iz Skalinske ulice.
Bilo bi kogično da štrukle priprema još par tradicionalnih restorana, ali ih oni ne reklamiraju pa to potrošači ne mogu znati . Soparnik je također, iracionalno zanemaren na sceni dostavne hrane.
Soparnik, koji sa štruklama dijeli minijaturni food cost, trebalo bi tretirati kao light pizzu ali sa snažnim, originalnim okusom i domaćim porijeklom. Čini se da se zagrebački ugostitelji u potjeri za formatima koji ih mogu održati iznad vode, naprosto nisu sjetili dva masovno popularna jela koja se pripremaju uz smiješno niske troškove.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
