Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Preko puta kuće i još uvijek garažističke vinarije Klaudia Tomaza, prošlog se petka još žutilo i crvenilo jesensko lišće starih loza istarske malvazije. “Ove su loze posađene 1952. godine. One daju grožđe za Sesto Senso,” rekao nam je gospodin Tomaz, “Naravno da je ukupni prinos na ta tri i pol hektara vinograda toliko mali da se ekonomski ne isplati. Ali to se grožđe ne može s ničim uspoređivati.”
Prošlog smo petka na adresi Kanal 36, s fantastičnim pogledom na povijesni Motovun, kušali niz Tomazovih vina. Teran Barbarossa iz 2017. godine koji je na Decanterovim Svjetskim nagradama zasluženo osvojio zlato i 96 bodova, dobro nam je poznat jer se toči na čaše u Esplanadi. Teran Barbarossa Superior novo je Tomazovo vino gigantskog tijela (15,5 posto alkohola) i skoro likerske gustoće, kojeg međutim visoka kiselina čini perfektno svježim. Mislimo da ovom vinu iz 2017. treba još bar pet godina da bi pokazalo svoj puni potencijal.
Kušali smo još nekoliko manjih vina, od kojih nam se osobito svidio brutalno suhi rose Flaminio od terana: nova verzija iz ovogodišnje berbe koju smo kušali iz tanka, omekšana je ali ne i zaslađena s desetak posto merlota. Probali smo i niz obećavajućih uzoraka mlade malvazije iz inoksa, i nešto vina iz 2019. iz drva.
U petak smo u Zagrebu otvorili još po buteljku Sesto Sensa i Barbarosse Superior (Barbarossa je obiteljski nadimak: svi su Tomazi imali jake, riđe brade). Teran je potvrdio dojmove iz Tomazove kušaonice; golemo, gusto, prepuno tanina i crno kao ponoć u prosincu, dok oblaci prekrivaju mjesec i zvijezde. I zaista mu treba puno vremena.
No, malvazija Sesto Senso iz 2017. koja je na Decanterovim nagradama osvojila zlato i 95 bodova, bitno nas je više impresionirala nego kad smo je probali u kući par metara udaljenoj od vinograda iz kojeg potječe.
Prije sedam dana, možda i zato što smo već previše pili, Sesto Senso činio nam se kao još jedan od brojnih odležanih istarskih macerata koji pokazuju da je malvazija podesna za kompleksne vinske žanrove. No danas u Zagrebu, u idealnim uvjetima za kušanje, na optimalnoj temperaturi 13 do 14 stupnjeva, ovo je glatko i snažno vino zlatne boje pokazalo svoju elegantnu i kompleksnu stranu.
Na bouquetu se prvo ističu prženi lješnjaci, bademi i narančina kora, zatim na red dolazi istaknuti herbalni element skoro obavezan u dobrim malvazijama, da bi se na kraju priključilo vrlo zrelo žuto voće i sasvim lagani dodir limuna i/ ili bergamota. Sesto Senso na nepcu je gladak, svjež i linearan, s finom dugom mineralnošću na aftertasteu, koja se miješa s alkoholnom slatkoćom.
E sada, zašto je Sesto Senso važno vino? Zato što uvjerljivo govori o svom kontekstu. Motovun je okružen pojasom vinograda na optimalnim visinama, s dovoljno vjetra i sjajnim ekspozicijama. Tla su uglavnom laporasta i ilovasta, kombinacija kontinentalne i mediteranske klime omogućuje punu zrelost, ali i dobre kiseline.
Motovunski je pojas, gdje se jedni blizu drugih nalaze vinogradi braće Benvenuti, Marka Fakina i Klaudija Tomaza, jedan od najdragocjenijih istarskih i hrvatskih terroira.
Zbrojimo li sve zlatne medalje koje su na svjetski relevantnim natjecanjima osvojile vinarije Fakin, Benvenuti i Tomaz plus jača srebra (Tomazu je lani na Decanteru nedostajao jedan bod do zlata za Barbarossu) jasno je da vinogradi oko malog Motovuna čine Zlatni pojas istarskog i hrvatskog vinarstva.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
