Matoševićev vinograd na Grimaldi izaziva ozbiljno poštovanje. A i grožđe je raskošno i slatko

Prošli petak iza podneva, po najvećoj vrućini obilazili smo položaje na Grimaldi, najvažnijem vinogradu Ivice Matoševića, glavnog ideologa istarskog vinarstva i vinogradarstva. Premda se povukao s prvih linija javne fronte, Matoševićev utjecaj ne slabi. Naprotiv. Kriteriji koje su postavili Matošević, Kozlović i Coronica danas su inspiracija za novu generaciju istarskih vinskih šampiona koju predvode Fakin i Damjanić.

Matošević nam je prvo pokazao presjek tla preko puta redova mladog, prije pet ili šest godina zasađenog terana. Tlo je jednim dijelom opoka, mrvljena siva stijena koja sadrži silicij baš kao u Goriškim brdima. Fliš je međunarodna riječ za slovensku opoku. Zatim smo se upustili u naš omiljeni rujanski sport; kušanje bobica u dobrom vinogradu. Teran je već sada dosta sladak, premda još uvijek naglašeno kiseo. Sauvignon blanc je blizu senzacionalnom: jako sladak, jako svjež, naglašeno aromatičan u dobrom smislu, koji ne uključuje prekursore za arome zelene paprike. Chardonnay je dobar, slatkast ali neutralan, dok je merlot na višim položajima gotovo izvanredan. Taj se merlot, koji raste na 300 ili više metara nadmorske visine, neće brati ovih dana nego će čekati još barem dva tjedna da bi pokazao svoj puni potencijal.

Malvazija je bila blizu vrhunca zrelosti, slatka, naglašeno voćna, s puno kiseline, dok je cabernet sauvignon ekscentrično trpak. Matošević misli da ga ne treba brati prije listopada. Sigurno je u pravu. Dapače, bude li vrijeme toplo i suho, cabernet bi mogao ostati na lozama do početka studenog. Znamo da ovo zvuči pomalo eksperimentalno za kriterije hrvatskog vinogradarstva, ali Grimalda je dovoljno dobar vinograd da uspješno podnese i tako zakašnjelu berbu, koja u Istri nije uobičajena.

Na Grimaldi smo prvi put bili prije više od petnaest godina, kad je Ivica Matošević tek započinjao svoj životni projekt. Grimalda je kružni vinograd iznad Cerovlja blizu Pazina, s fantastičnim ekspozicijama, jednim do najboljih tla u Istri i dvanaestak hektara u koje je uloženo brdo novca. Svi koji misle da su se vinari prije epidemije osobno bogatili, trebali bi otići na Grimaldu da vide koliko je novca uloženo u taj vinograd, i to poslije kupnje i uređivanja zemljišta.

Jedna od važnijih investicija, oko stotinjak tisuća eura, otišla je na navodnjavanje. Naime, berba 2012. bila je toliko vruća i suha da su crne sorte dale samo tridesetak posto uobičajenog uroda. Pa je Matošević odlučio navodnjavati . Ali ne kao u Australiji Kaliforniji, gdje se vinogradi redovito zalijevaju, nego je primijenio španjolski, ”mediteranski” tip navodnjavanja, što znači da senzori obavještavaju cijevi kad grožđu prijeti stres od suše, pa se onda aktivira navodnjavanje koje samo reducira stres.

U sušnim godinama irigacija se obavlja oko četiri puta u sezoni. U godini s perfektnim rasporedom oborina kao što je 2020. navodnjavanje na Grimaldi uopće se nije aktiviralo. Nakon što smo pozobali puno izvrsnog grožđa, s kojim Matošević nije još potpuno zadovoljan jer misli da je sauvignon još uvijek malo razvodnjen zbog velike kiše koja je pogodila Istru 30. kolovoza, vlasnik Grimalde demonstrirao nam je funkcionalnost drona u vinogradu.

Gospodin Matošević izvadio je ruksak iz svog auta, na brzinu složio manji dron koji je u petnaestak minuta nadletio cijeli vinograd i ubrzo smo na mobitelu gledali fotografije. Dron, dakle, u vinogradu ne služi za promotivne video snimke  premda je i to legitimno. Dron, kao satelit Sentinel, ima puno važniji zadatak: on svakodnevno snima vinograde kako bi uočio na kojim se tablama događaju stresne situacije. Na temelju takvih informacija vinogradar može intervenirati i pomoći lozi. Nešto napredniji dronovi odigrat će važnu ulogu u projektu zoniranja istarskih vinograda. Zoniranje istarskih vinograda ustvari znači uspostavu cru sustava, koji će trajno omogućiti višu kvalitetu i bolji tržišni položaj istarskih vina. 

Ivica Matošević, ekscentrično pametan i obrazovan čovjek, svjestan je da je zoniranje njegova najvažnija ostavština istarskom vinarstvu. No, Matoševića trenutno brinu posve konkretna pitanja: kojim je vinogradima potrebna snažnija, a kojima manje bujna biomasa. Ili, kako dugoročno održati vinograde u posve biološkom uzgoju koji dominira na Grimaldi, bez osjetnih gubitaka uroda. Ili, sasvim banalno, što učiniti s najezdom divljih svinja koje žele jesti grožđe? Grimalda je okružena električnom žicom, no pitanje je koliko ona doista odvraća veprove.

Grimalda uoči berbe izgleda spektakularno. Ona izaziva iskreno, duboko poštovanje. Pamtimo Grimaldu još dok su ondje bageri raščišćavali šikaru i kad su se sadile neke od prvih loza sauvignon blanca u Istri. Grimalda je danas veličanstvena priča o uspjehu, jedna od najvažnijih u hrvatskoj vinskoj industriji. Ne samo zbog brojnih međunarodnih priznanja što su ih osvojila vina s etiketom Grimalda, ni zbog njihove relativno masovne popularnosti.

Grimalda je veličanstvena jer govori o autsajderu koji je svojom inteligencijom znanjem, vizijom i snažnom voljom postigao uistinu izvanredan uspjeh. Ivica Matošević, naime, nije Istrijan. On nije iz agrarne a kamoli iz vinogradarske obitelji. Ivica Matošević rođen je u Splitu. Njegov je otac bio direktor Vodovoda. Matošević je doktorirao u Italiji sredinom devedesetih godina, a vinom se počeo baviti tek negdje 1996. ili 1997. Ivica Matošević i njegova Grimalda primjer su trijumfa koncepta i znanja, što je u Hrvatskoj još uvijek sasvim rijetko.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.