Visa Inspire

Kult Plave Kamenice

Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Kornati vina

PLEDOAJE ZA GRAŠEVINU Graševina nije vino za gemište, nego vrhunsko gastronomsko vino

Graševina je potencijalno najvažnije hrvatsko bijelo vino, ali je zasad najveća žrtva niza pogrešaka hrvatske vinske industrije. Graševina, koju opravdano možemo smatrati našom autohtonom sortom, uzgaja se doslovno svugdje u kontinentalnoj Hrvatskoj: od Međimurja do Baranje, s tim da su slavonsko-baranjski terroiri njeno esencijalno područje.

Graševina daje izvrsna vina u svim žanrovima. Slatke graševine spadaju među najbolja desertna vina koja se proizvode u ovom dijelu svijeta. Macerirane graševine pretvaraju se u moćna, velika ali elegantna vina, dok klasične suhe graševine pokazuju najveći potencijal odležavanja od svih hrvatskih bijelih sorti. Neke od njih postižu vrhunac tek nakon desetak godina, a najbolja vina mogu trajati desetljećima.

Budući da sjajno funkcionira u različitim žanrovima, graševina je idealno gastronomsko, pa tako i restoransko vino. Posve suhe, mlade i svježe graševine odlično prate kulene i pršute, ali i kamenice, riblji carpaccio ili sushi. Odležane, kremaste graševine fino idu uz vrganje ili smrčke, ali i uz jastoge, škampe i oboritu ribu. Polusuhe, naglašeno botritične graševine ponašaju se kao alzaška bijela vina: možete ih piti uz gusja jetra, odojak, lungiće ili BBQ rebra, ali i uz curryje i gyoze, jer njihov medni aftertaste ublažava ljutinu čilija te se prirodno slaže sa svježim đumbirom. Naposljetku, strukturom i teksturom velike, macerirane graševine poput Krauthakerove Kuvlakhe, mogu se bez problema piti čak i uz steakove. 

Uz ove superiorne gastronomske značajke, valja naglasiti kako su graševine prilično jeftine. Dobre buteljke mogu se kupiti već za tridesetak kuna, dok je u rangu cijena od 50 do 70 kuna lako pronaći niz vrhunskih vina s puno međunarodnih priznanja. Zašto onda graševina ima razmjerno loš imidž na hrvatskoj vinskoj i restoranskoj sceni? Zbog kardinalnih pogrešaka nekih njenih proizvođača.

Graševina je ustvari žrtva nedostatka vizije, vrlo kratkoročnih financijskih interesa i izostanka zajedničkog djelovanja istočnohrvatskih vinarija. Katastrofa s kutjevačkim svojedobnim promoviranjem graševine kao vina za gemište nije usamljena. Čitav niz manje poznatih vinara kontaminirao je ugled graševine jeftinim i loše proizvedenim vinima.

Festival graševine nije se uspio nametnuti hrvatskoj javnosti autoritetom kojim to iz godine u godinu čini Vinistra, bez koje ne bi bilo ni sadašnjeg prestižnog tržišnog statusa, ni stalnog rasta kvalitete istarske malvazije. Naposljetku, definitivno se premalo radi na povezivanju restoranske industrije i graševine. Veliki Angelo Gaja stvorio je svoj mali imperij tako što je godina samo putovao i putovao i putovao, i promovirao svoj barbaresco po svim mogućim svjetskim restoranima: od New Yorka, preko Tokija, do važnih europskih gradova pa sve do pulskog Valsabbiona.

Proizvođači vrhunskih graševina mogli bi za početak organizirati promotivne večere u hrvatskim Michelinovim restoranima, pa iza toga barem više nitko ne bi mislio da je graševina vino za gemište. Pred graševinom je složen proces rebrendiranja i izgradnje imidža jednog od najvrednijih hrvatskih vina. Sadržajno, graševina zaista spada među najvrednija hrvatska vina.

aqua-panna-sidebar
naslovnica-vinski-izvjestaj.2019
Naslovnica-ulje-2019-2020

aviation-gin

PLEDOAJE ZA GRAŠEVINU Graševina nije vino za gemište, nego vrhunsko gastronomsko vino

by Kult Plave Kamenice time to read: 2 min