Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Najbolji režiseri horrora najbolji su jer znaju našu psihu bolje od nas. Pa znaju da je hrana jedan od najmoćnijih načina da nam trajno implantiraju jezu pod kožu. Hrana je benigna, svakodnevna, sveprisutna, utjeha i užitak, jedna od rijetkih stvari u životu prema kojima baš nikad nismo sumnjičavi. Posijati užas na taj sveti teren poseban je potez u horror filmovima. Što samo rijetki znaju napraviti sa stilom. Ovo je kratki (i neizbježno nepotpuni) izbor trenutaka u kojima je hrana briljirala u horrorima, u koje namjerno nismo stavljali kanibalističke insinuacije poput onih iz Kad jaganjci utihnu, scene iz Saló, i slično.
Kad postane jasno da bolesni ubojica kojega hvataju Morgan Freeman i Brad Pitt žrtve bira inspiriran sa sedam smrtnih grijeha, elaborirana i morbidna ubojstva dobivaju dodatnu dimenziju. Ubojstvo posvećeno grijehu proždrljivosti možda je najgrotesknije u dosta jakoj konkurenciji film a Se7en. Ubojica je zarobio proždrljivca i šopao ga špagetima dok mu želudac nije doslovno eksplodirao. Staviti tako masovno popularno jelo u takav kontekst više je od subverzije.
Poltergeist je pun legendarnih scena, a ona u kojoj Marty, parapsiholog koji u kući obitelji Freeling istražuje paranormalne aktivnosti sam sebi zguli lice s lubanje jedna je od efektnijih. Sve počne s dobro poznatom noćnom gladi, kad Marty, žvaćuči pileći batak, iz frižidera izvadi steak. Dok pronađe tavu, steak već počne hodati po pultu, a onda e pretvara u odvratno grotlo mesa kojega požderu crvi. Baš kao i batak u Martyjevim ustima. Gađenje koje je Spielberg htio izazvati ovim introm, u kulminira užasom u kupaonici, gdje Marty rukama komada svoje lice. U mislima, naravno. Izvana je sve normalno i mirno.
Prva scena Vriska zasluženo je ušla u antologiju pop kulture. Dok Drew Barrymore sa svojim fenomenalnim plavim bobom peče kokice u foliji, zvoni joj telefon. Slavna scena “Do you like scary movies?” završava kokicama koje gore na štednjaku dok ubojica juri Drew po kući.
Pennywise progoni Klub luzera koji se, godinama nakon što im je krvoločni klaun priuštio traume iz djetinjstva, ponovno sastaje na večeri u kineskom restoranu. Večera završava svađom oko toga trebaju li ponovno otići u kanalizaciju gdje je harao Pennywise i, naravno, kolačićima sudbine. Kad kolačići počnu pucati a iz njih štrcati krv, viriti oči, gmizati žohari i kreštati neizleženi ptići, za stolom nastaje kaos. Ostali gosti u restoranu i dalje mirno večeraju, jer u slavnoj sceni horror kolačiće vide samo Pennywiseove žrtve.
Freddy Krueger svoje je odabranike terorizirao u snu. Kad je jedna od njih, tinejdžerka Alice, jedne noći zaspala, počela je sanjati da je u lokalnom bistrou preznakovito nazvanom Crave Inn i naručuje pizzu. Na Alicinu žalost i Freddiejevo oduševljenje, pizza umjesto s mesnim okruglicama na stol stiže s vrištećim glavama njenih prijatelja.
Alfred Hitchcock je bolje od ikoga znao da se jeza pod kožu najdublje ugrađuje kroz najbanalnije detalje. Poput gradskih ptica. Ili tuša. Ili tosta koji Norman Bates u Psychu donese gošći svog pansiona Marion ( Janet Leigh) i nagovori je da ga pojede u njegovu uredu. Marion nervozno jede tost okružena prepariranim pticama, kao da sluti da joj je to zadnja večera u životu.
Koliko je Bette Davis dobra u klasiku Roberta Aldricha ne može se opisati u jednoj natuknici. Dovoljno je reći da je njena scena s večerom jedan od svjetlijih primjera korištenja psihologije hrane u filmu. Bette Davis je Jane, luda žena koja maltretira svoju sestru Blanche (Joan Crawford) a Blanche se ne može braniti jer je paralizirana i živi u kolicima. Kad Jane Blanche donese večeru na tacni, spomene da je u podrumu vidjela štakore. I mi i Blanche znamo što se vjerojatno krije ispod srebrnog zvona na tacni, ali znamo i da će Blanche unatoč tome podići zvono. Te dvije sekunde njenog šoka, pa poricanja pa suočavanja sa sudbinom, vrijedi više od nekih cijelih filmova.
Dok s ostalim članovima posade svemirskog broda jede salatu i pahuljice od žitarica, John Hurt komentira da će mu prvi zadatak kad sleti na Zemlju biti najesti se pristojne hrane. Par sekundi kasnije Hurt se zagrcne, pa se zgrči od boli. Ostalo je filmska povijest.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
