Visa Inspire

Kult Plave Kamenice

Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Kornati vina

Zagorska gostionica Ribič sada nudi šampanjac Armand de Brignac za 6500 kuna

“A slušajte, znate kako je to kad imate posebne goste,” pričao nam je u nedjelju popodne simpatični konobar gostionice Ribič na izlazu iz Velikog Trgovišća prema Zagrebu, kad smo ga pitali zašto pobogu popularni narodni restoran usred Hrvatskog Zagorja drži luksuzni clubbing šampanjac Armand de Brignac, onaj na koji su šeici u Dubrovniku prošli tjedan potrošili veći dio već opjevanog računa od 368 tisuća kuna.

“Imamo par grupa gostiju,” nastavio je konobar, koji vole doći kod nas s harmonikašima, i onda oni traže ova najskuplja pića. Nekad je to Armand de Brignac, nekad metuzalem Moët et Chandona, nekad Dom Perignon, a koji put boca Grey Goose votke od tri litre. Moramo zadovoljiti naše stalne goste.”

Da nije riječ o Ribiču, ne bismo se toliko čudili. No, gostionica koja danas drži nekoliko berbi Dom Perignona i ekscentrični Jay Z-jev Armand de Brignac, stekla je reputaciju na bitno drugačiji način..

Ribič, udaljen dvadesetak minuta vožnje od Zagreba, desetljećima je bio masovni, narodni restoran, gdje su se vikendima stvarali redovi zbog najvećih zagrebačkih odrezaka na svijetu. Odreske su oko drvenih stolova sa starinskim stolnjacima i bokalima kućnog vina, s raznosile tete u Borosanama, na velikim pladnjevima koji su podsjećali na njemačke pivnice.

Kod Ribiča se hodočastilo zato da bi se njegovi gosti jeftino prejedali, pa po svojim zagrebačkim uredima pričali kako su pojeli toliko, da poslije ručka nisu mogli hodati, a sve to nisu skoro ništa platili. Ribič je bio folklorna zagorska krčma za zagrebačke goste.

Ribič

Ribič added a new photo.

A sada se skoro sve promijenilo. Promijenio se namještaj, pa danas gosti sjede u kožnim foteljama, za stolovima od svijetlog drveta, na kojima nema stolnjaka baš kao ni u Noelu, ali ima velikih mlinaca s himalajskom soli. Promijenila se vinska lista, koja osim Armand de Brignaca, dvije berbe Dom Perignona i Moëta u boci od šest litara, sadrži još šest ili sedam pjenušaca .

Promijenile su se i cijene koje, kad je riječ o hrani, i dalje predstavljaju dobru vrijednost za novac, ali više nisu niske. A promijenio se i promet, barem za ručak. Ribič je u nedjelju popodne imao dosta posla, ali je između pola dva i pola četiri barem šest ili sedam stolova zjapilo prazno.

Hrana se, međutim, nije promijenila, barem kad je riječ o Ribičevu trademarku, zagrebačkim odrescima. Možete naručiti dvije veličine zagrebačkih: mini i standardnu. Standardna je velika kao pola stola i sadrži najmanje dvije tisuće kalorija, prema  konzervativnoj procjeni. Mini zagrebački još je uvijek bitno veći nego u Vinodolu ili Esplanadi, a košta 95 kuna.

Zagrebački, na kojem je Ribič nastao, zapravo nije osobito dobar. On jest propisno pohan, s ujednačeno hrskavom korom, ali teletina koju smo dobili imala je žilice, dok su sir i šunka posve bezokusni. Okej, znamo da bi im korištenje gruyerea uništilo financijsku konstrukciju, ali bi svejedno trebali pronaći nešto karakterniji sir, pogotovo sada kad su se odrekli imidža narodne seoske gostionice u korist ambiciozne, premda posve nejasne orijentacije.

Teleći medaljoni u umaku od šampinjona (130 kuna) bili su mnogo, mnogo bolji. Iako je kuhinja malo prepekla meso, ono je ostalo donekle sočno, s finim okusom Maillardove reakcije. Restani krumpir bio je  doslovno perfektan, baš kao i pozdrav iz kuhinje: mekana zlevka s gustim ukusnim vrhnjem.

No, ni jelovnik nije ostao pošteđen šminkerskih intervencija. Zaista ne znamo što rižoto s kozicama i crni rižoto rade na meniju zagorskog restorana. Ako su već inzistirali na rižotu, što je samo po sebi nepotrebno s obzirom na Ribičev kontekst, mogli su ići na rižoto s koprivama, vrganjima ili bučom. Ali s kozicama?!

Gostionica Ribič u svom je prijašnjem životu, dok sin nije preuzeo posao od originalnog vlasnika, l predstavljala relativno precizan prikaz hrvatskih potrošačkih navika kad je riječ o hrani: puno proteina i ugljikohidrata s poznatim kućnim okusima, za što manje novca.

#malosepopilo #visetunegotam #nemazime #za #eskime #zivjeli #nijerazlogdasenepopije #pusasvima #restoranribič #velikotrgovisce #hrvatskozagorje

21 Likes, 0 Comments – RIBIČ restaurant*lounge*bar (@ribic_restaurant) on Instagram: “#malosepopilo #visetunegotam #nemazime #za #eskime #zivjeli #nijerazlogdasenepopije #pusasvima…”

Sada se Ribič pretvorio u neobičan društveni eksperiment: za ručak on i dalje prodaje goleme zagrebačke, dok se kasnije pretvara u neku vrstu zagorskog clubbinga, koji se na Instagramu reklamira s   manekenkama i buteljkama jednog od najskupljih šampanjaca na svijetu, i čiji interijeri više ne podsjećaju na zagorsku krčmu, nego na sterilni novozagrebački bistro.

Ribič je u očiglednoj potrazi za identitetom i novim gostima. S tim da vlasnik mora razumijeti kako oni turbo folk momci koji s harmonikašima dolaze razvaljivati Armand de Brignac i Grey Goose, neće trajati zauvijek. Pa bi se valjalo zapitati što će se s Ribičem dogoditi kad oni odu.

aqua-panna-sidebar

index

ulje-2021-naslovnica

aviation-gin

Zagorska gostionica Ribič sada nudi šampanjac Armand de Brignac za 6500 kuna

by Kult Plave Kamenice time to read: 3 min